
Posebnu zabrinutost izazivaju brojke iz poslednjeg susreta protiv Nemačke, u kojem je Srbija poražena rezultatom 3:1. Izabranici Veljka Paunovića imali su loptu u posedu samo 19 odsto vremena, što rečito govori o odnosu snaga na terenu.
Ne ulivaju optimizam ni ukupni pokazatelji. Ako se uzmu sve utakmice u Ligi nacija, Srbija u proseku ima posed lopte 36.8 odsto, što je svrstava tek na 52. mesto među 54 reprezentacije koje učestvuju u takmičenju. Lošiji rezultat imaju samo San Marino i Lihtenštajn.
Dodatni problem je i kvalitet igre u situacijama kada lopta ipak dođe do fudbalera reprezentacije Srbije. Procenat uspešnih dodavanja iznosi 78.8 odsto, što je dovoljno samo za 50. mesto na ukupnoj listi. Takve brojke ukazuju na teškoće u organizaciji napada i u održavanju ritma igre.
Ipak, sam posed lopte nije uvek merilo uspeha. Najbolji primer za to je Nemačka, koja sa prosekom od 63.4 odsto prednjači u ovoj statističkoj kategoriji, ali zauzima tek treće mesto u svojoj grupi. Zato ni „panceri“ još nemaju garantovano mesto na završnom turniru.
Međutim, problem Srbije nije samo u brojkama, već i u utisku koji ekipa ostavlja na terenu. Mali posed lopte mogao bi biti deo taktičkog izbora kada bi ga pratili brzi i konkretni napadi, ali reprezentacija ne koristi ni takav pristup. Nedostaje joj direktnost, ideja u završnoj trećini terena i sposobnost da ozbiljno zapreti protivničkom golu.
Poraz od Nemačke dodatno je produbio krizu rezultata. Srbija sada vezuje sedam utakmica bez pobede, što je postao negativan rekord u istoriji nacionalnog tima. Umesto napretka i stabilizacije, „orlovi“ nastavljaju da nižu rezultate koji izazivaju sve veću zabrinutost.


