

Prvi meč u kvalifikacijama izabranici Zorana Roganovića, koji se letos vratio na kormilo nacionalnog tima, igraju 5. novembra sa početkom u 18 časova protiv glavnog favorita grupe — selekcije Mađarske. Mesto velike bitke biće Tatabanja. Tri dana kasnije u glavni grad Crne Gore stižu Farska Ostrva.

„Osećaj je veličanstven. Zaista ne mogu da ga opišem, osećam se kao malo dete. U mom prvom mandatu ostvarili su se snovi — ne samo da budem trener, već da vodim takvu grupu momaka i reprezentaciju. Sada sam ovde drugi put, osećaj je neverovatan, možda čak i bolji nego prvi put, jer mi se tada činilo da nisam znao šta me je snašlo. Sada sam malo spremniji za tu ulogu“, rekao je trener Crne Gore za RTCG i nastavio:
„Posle pauze od skoro četiri godine siguran sam da ćemo i sada igrati dobar rukomet, kao i onih pet godina kada sam prvi put vodio reprezentaciju. U ovoj prvoj nedelji sigurno će biti veoma teško, jer se ne sećam kada smo poslednji put bili u trećem šeširu na žrebu. Mađarska, Farska Ostrva, a i Kosovo — dobre su reprezentacije, i čeka nas veoma težak posao. To će biti upoznavanje ili, možda, ponavljanje gradiva, jer bih voleo i dalje da igramo kao od 2018. do 2023. godine, kada smo igrali brz, moderan rukomet, jer sam pod uticajem skandinavske rukometne škole. Siguran sam da ću i u ovom mandatu uspeti da učinim da igramo što brže, lepše, lakše, a naravno, da uz to dođu i rezultati“.

Roganović je nastavio svoja razmišljanja:
„Želimo da pokušamo da vratimo vremena kada je Podgorica bila neosvojiva tvrđava, jer za tih pet godina kod kuće nismo izgubili ni od Danske. Voleo bih to da vratim — zajedno sa našom fenomenalnom publikom, koja svaki put dolazi u velikom broju, i da momci budu motivisani. U kvalifikacijama je najvažnije pobeđivati kod kuće, a onda gledati da, možda, čak i u prvom kolu iznenadimo Mađarsku, jer je ona znatno izmenila sastav“, rekao je Roganović i dodao:
„To je novi početak i za mene i za ovu grupu momaka, a dueli sa Mađarskom i Farskim Ostrvima — prilika da pokažemo od kakvog smo materijala i da napravimo prve korake ka cilju, a to je plasman na Evropsko prvenstvo. Mađarska je favorit broj jedan u grupi, Farska Ostrva, selekcija protiv koje sam pre osam godina debitovao na kormilu Crne Gore, ulagala je u mlade, davala im šansu na velikoj sceni, a oni su se kalili i izrastali u prave, dobre igrače. Tako će i kod nas u nekom periodu u budućnosti biti namera da na svakom okupljanju imamo nove mlade igrače, koji igraju čak i u našoj ligi. I mi želimo da idemo tim putem, gde bismo mogli da pripremimo i obučimo mnogo mladih igrača koji će voditi reprezentaciju u budućnosti“.

Na pitanje kako su sinovi Zorana Roganovića, Marko i Nikola, završili u reprezentaciji Švedske, trener Crne Gore je naglasio:
„Nesumnjivo su obojica ogromni, kolosalni talenti. Ipak, najpre treba pojasniti da oni nemaju državljanstvo Crne Gore. Zaista sam učinio sve što je do mene, ili pokušao preko institucija naše zemlje da dobiju državljanstvo, odnosno pasoš, kako bi mogli da igraju, jer sam još u nekom njihovom ranom uzrastu osetio da mogu biti veoma dobri igrači. Obraćali smo se i institucijama, ali takvi su zakoni. Moja supruga je iz Srbije, takva su pravila, takvi su zakoni. Veoma poštujem institucije naše zemlje, i jednostavno nije uspelo da se sredi da dobiju državljanstvo i da mogu da igraju za nas. Moja, kao i njihova želja tada je bila da se to ostvari. Međutim, pravila su takva“, naglasio je Roganović i nastavio:
„Zaista veoma poštujem sve naše institucije, bilo da je reč o Ministarstvu sporta ili Olimpijskom komitetu. Pokušavali smo legitimnim putem da do toga dođemo. Nije uspelo, verovatno nisam ni jedini, ali nikada neću koristiti takve slučajeve da nekoga optužujem. Jednostavno, takva je situacija, i ja to poštujem. Momci su, čekajući državljanstvo, odlučili da žele da budu na velikoj sceni, da igraju rukomet. Tamo su se, na kraju krajeva, i rodili. Želim im svu sreću, a mi ćemo gledati da ovde, kod nas, napravimo nove Vujoviće ili Čavore. Posvetićemo se momcima koji su ovde, odnosno pravu nastupa“.
Zoran Roganović podneo je ostavku 2023. godine posle ispadanja Crne Gore na glavnoj fazi Svetskog prvenstva, a o ambicijama pred start kvalifikacija za Evropsko prvenstvo rekao je:
„Postavio sam visoke ciljeve, ali uvek gledam visoko i želim da pobedim svakoga, želim da budemo konkurentni sa svima. Mislim da imamo taj kvalitet. Treba samo ubediti te momke da mogu. Već smo konstatovali da je to bilo moguće i prošli put, siguran sam da će to prihvatiti i sada. Kada nismo ušli u olimpijske kvalifikacije, osetio sam da ne mogu da lažem ni sebe ni druge, ni da kažem da je to bio naš najbolji nastup na svetskim prvenstvima, iako je tako i bilo, jer smo prošli u glavni krug. Tada sam mislio da je potreban, možda, novi glas da se to podigne na još viši nivo, jer kvalitet imamo, to je sigurno. Nije sve prošlo kako je trebalo, ali ja sam bio po strani i ne znam šta nije funkcionisalo. Na poziv predsednika Saveza, koji mi je tada rekao: „Sada je vreme“, odnosno: „Sada ti moraš“, odgovorio sam mu da ću uvek biti tu, a sada sam sigurno i iskusniji i kao trener i kao čovek. Siguran sam da ćemo i ovog puta, možda sa manje euforije, ponovo doći do dobrih rezultata“.
Podsećamo, plasman na Evropsko prvenstvo obezbediće po dve najbolje selekcije iz osam grupa, kao i četiri najbolje ekipe koje zauzmu treća mesta.


