Fangio i Haywood predvode treću grupu od 75 najboljih

Auto-moto sport
Ova elitna lista priznaje najuspešnije vozače u istoriji 12 Hours of Sebring, a objavljuje se u pet grupa po 15 ljudi uoči istorijske 75. godišnjice trke 20. marta 2027. godine.
1 pregleda
10 min čitanja
Fangio i Haywood predvode treću grupu od 75 najboljih

Juan Manuel Fangio, jedan od najprepoznatljivijih šampiona sveta Formule 1 i dvostruki pobednik u Sebringu, kao i višestruki pobednik u Sebringu Hurley Haywood, uvršteni su u treću grupu vozača „Class of 75“.

Ova elitna lista priznaje najuspešnije vozače u istoriji 12 Hours of Sebring, a objavljuje se u pet grupa po 15 ljudi uoči istorijske 75. godišnjice trke 20. marta 2027. godine.

75 vozača odabrao je komitet od 10 eksperata za trke sportskih automobila i podelio ih u nasumično sastavljene liste po 15. U trećem izdanju, uz Fangia i Haywooda, predstavljeni su:

Frank Biela

Nemački vozač Frank Biela startovao je na devet trka na Sebring International Raceway, sve za Audi, i u većini slučajeva njegov tim je po završetku trke ili slavio pobedu ili doživeo tesni poraz. Biela je ostvario četiri pobede u generalnom plasmanu (2000, 2003, 2004) u periodu od 1999. do 2007. godine i te pobede potkrepio drugim mestima 2001. i 2005. Audi je pobeđivao na Mobil 1 Twelve Hours of Sebring svake godine od 2000. do 2007, poslednje godine Bielinih nastupa u Sebringu.

Vic Elford

Iako je Englez Vic Elford, mnogim navijačima poznat kao „Quick Vic“, ostvario veće uspehe na drugim stazama, ostavio je zapažen trag i u Sebringu, pobedivši u generalnom plasmanu 1971. i završivši drugi u generalnom plasmanu na svom prvom startu 1968. Za samo pet startova u Sebringu ovaj dugogodišnji fabrički vozač Porschea bio je kandidat za pobedu u svih pet trka, iako 1970. nije stigao do cilja kada je automobil doživeo udes u 61. krugu, a otkaz motora ga je izbacio iz borbe na njegovoj poslednjoj trci u Sebringu 1972.

Juan Manuel Fangio

Fangio je bio jedan od najpoznatijih vozača koji su učestvovali na 12 Hours of Sebring pedesetih godina prošlog veka, i iako je učestvovao na samo tri trke (1954, 1956, 1957), petostruki šampion sveta iz Argentine osvojio je dve titule u generalnom plasmanu 12-časovne trke — 1956. na Scuderia Ferrari 860 Monza i 1957. na Maserati 450S. Njegov jedini drugi nastup, 1954, završio se razočaravajućim DNF-om posle samo 51 kruga na Scuderia Lancia D-24.

Ron Fellows

Ime Ron Fellows bilo je sinonim i za Corvette i za stabilnost na Mobil 1 Twelve Hours of Sebring od 1999. pa sve do njegove poslednje trke 2008. Kanađanin je ostvario četiri pobede u klasi GT na američkom muscle car automobilu — svaki put zajedno sa Johnnyjem O’Connellom — i dva puta postavio brzinu dovoljnu za pol poziciju. Njegove pobede pale su na 2002, 2003, 2004. i 2008. godinu. Popeo se na podijum u osam od 11 trka i osam puta završio u top 10 generalnog plasmana, a 2004. bio je četvrti u generalnom plasmanu. Njegova jedina trka ne na Corvette — prva — bila je 1998, kada je vozio Porsche 911.

Oliver Gavin

Britanski vozač Oliver Gavin ostavio je značajan trag na američkom tlu, vozeći kultnu američku Corvette, i ostvario šest pobeda u klasi na Mobil 1 Twelve Hours of Sebring. Iako je pet njegovih pobeda bilo na Corvette, čak je i njegova šesta pobeda ostvarena na automobilu američkog brenda — Saleen S7R. Njegova prva pobeda pala je na prvi pokušaj, 2001, kada je doveo novi Saleen do njegove prve pobede u istoriji. Godine 2002. prešao je na Corvette, gde je ponovo pobedio, da bi na kraju nizao 20 startova u 12-časovnoj trci i ostvario još četiri pobede — 2006, 2007, 2013. i 2016 — pre nego što je završio karijeru u takmičenjima sa punim angažovanjem posle sezone 2020.

Olivier Gendebien

Jedan od najvećih vozača sportskih automobila svog vremena, Olivier Gendebien učestvovao je na 12 Hours of Sebring samo šest puta od 1957. do 1962, i za tih nekoliko startova tri puta je pobedio u generalnom plasmanu i još jednom osvojio svoju klasu. Rođen i odrastao u Briselu, u Belgiji, Gendebien nije stigao do cilja na svom prvom pokušaju u Sebringu, kada je otkazao motor njegovog Ferrarija, ali je zatim završio drugi 1958, pobedio 1959, 1960. i 1961. i zauzeo drugo mesto, koje je ujedno bilo i pobeda u klasi, 1962.

Hurley Haywood

Rođen u Čikagu, Haywood je dva puta pobeđivao u generalnom plasmanu u Sebringu — 1973. i 1981. — i osvajao svoju klasu na surovoj stazi u centralnoj Floridi 1972. i 1993. Njegova najimpresivnija statistika na Mobil 1 Twelve Hours of Sebring jeste 28 startova na ovoj trci, rekord koji je nadmašio samo Bill Auberlen sa 30 startova ostvarenih 2023. Haywood je jedan od retkih vozača koji je osvojio karijernu „trostruku krunu“: pobede na Rolex 24 At Daytona (pet puta), 24 Hours of Le Mans (tri puta) i Mobil 1 Twelve Hours of Sebring (dva puta).

Bob Holbert

Bob Holbert je pet puta pobeđivao u svojoj klasi na samo sedam startova na Mobil 1 Twelve Hours of Sebring. Jedan od prvih dilera Porschea u Sjedinjenim Državama, Holbert je, očekivano, vozio nemački automobil na svakoj trci u Sebringu — osim jedne, svoje poslednje. Njegova poslednja trka u Sebringu održana je na Shelby Cobra Daytona Coupe, koju je zajedno sa Daveom McDonaldom doveo do pobede u klasi i četvrtog mesta u generalnom plasmanu.

Charles Mendez

Charles Mendez je bio rođeni trkač: počeo je da se takmiči 1975, a već 1976. završio je drugi u klasi na svom prvom startu na 12 Hours of Sebring. Samo dve godine kasnije pobedio je na trci u generalnom plasmanu zajedno sa Brianom Redmanom i Bobom Garretsonom, a zatim se 1979. ponovo popeo na podijum. Mendez je učestvovao na trci od 1976. do 1982. i ponovo od 1994. do 1996. Godine 1994. ovaj dugogodišnji vozač Porschea ostvario je pobedu u klasi. Od oktobra 1977. do marta 1982. Mendez je bio predsednik Sebring Motor Sports International i promoter 12-časovne trke. Pripisuje mu se vraćanje trke međunarodnoj reputaciji.

Dirk Müller

Sa 15 startova na Mobil 1 Twelve Hours of Sebring, svih na GT automobilu, Dirk Müller je tokom karijere ostvario tri pobede u klasi u Sebringu sa dva različita proizvođača. Njegov prvi start bio je 1999, kada je završio četvrti u generalnom plasmanu na Porsche 911 Evo za Champion Porsche (njegov najbolji plasman u generalnom plasmanu u Sebringu), a sledeće godine ostvario je pobedu u klasi i završio 10. u generalnom plasmanu ponovo na Porscheu. Duga pauza između startova u Sebringu i prelazak u BMW doveli su do uzastopnih pobeda u klasi 2011. i 2012. Trenutno fabrički vozač Forda, Nemac je svoj poslednji start u Sebringu imao 2024.

Scott Pruett

Upravo kada je karijera Scott Pruett uzimala zamah 1986, osvojio je svoju prvu titulu u klasi u Sebringu, vozeći zajedno sa Bruceom Jennerom na Roush Mustangu i završivši četvrti u generalnom plasmanu. Uglavnom zbog obaveza u drugim serijama, tek 2014. neverovatno talentovani Pruett prvi put je posetio ceremoniju pobednika u Sebringu kao pobednik u generalnom plasmanu, kada je u paru sa Memom Rojasom i Marinom Franchittijem vozio Ford EcoBoost Riley DP za Chip Ganassi Racing. Rođeni Kalifornijčanin ima 10 startova u karijeri u Sebringu i tri puta se popeo na podijum.

Chip Robinson

Pouzdan izvršilac na devet startova, Chip Robinson pobedio je na Mobil 1 Twelve Hours of Sebring u generalnom plasmanu 1989, vozeći zajedno sa Geoffom Brabhamom i Arieom Luyendykom na Nissan GTP-ZXT. Sledeće godine, ponovo sa Brabhamom i Derekom Dalyjem na Nissanu, Robinson je završio drugi u generalnom plasmanu i ostvario najbolje vreme u kvalifikacijama za pol poziciju. Još dva puta završio je drugi u generalnom plasmanu — prvo 1987. zajedno sa Alom Holbertom na čuvenom Lowenbrau Porsche 962, a poslednji put 1992. sa Bobom Earlom i Julianom Baileyjem na Nissan NPT-90.

Ricky Taylor

Aktuelni vozač IMSA WeatherTech SportsCar Championship Ricky Taylor imaće svoj 14. start u Sebringu na 75. Mobil 1 Twelve Hours of Sebring. Rođeni Floridanin startovao je na svakoj trci koju je vozio u Sebringu na prototipu. Na svom drugom startu u Sebringu 2015, u paru sa svojim bratom Jordanom Taylorom i Maxom Angellellijem, tim je završio drugi u generalnom plasmanu na Corvette DP. Dve godine kasnije — 2017 — Taylor se ponovo udružio sa Jordanom i Alexanderom Lynnom da osvoji najvišu nagradu na Cadillac DPi sa dugogodišnjim sponzorom Konica Minolta. Od 2018. do 2020. nastupao je za Team Penske, pre nego što se 2021. vratio na poznati teren Wayne Taylor Racing.

James Weaver

Osam podijuma Jamesa Weavera bili su glavni događaj njegove 18-godišnje karijere u Sebringu, krunisane pobedom u klasi 1994, kada je britanski vozač zajedno sa Derekom Bellom i Andyjem Wallaceom na Chevy Spice SC89 osvojio klasu i završio drugi u generalnom plasmanu. Godine 1997. završio je drugi u generalnom plasmanu na Riley & Scott Mk Ford III sa Wallaceom i Butchom Leitzingerom, a 1999. završio je drugi u generalnom plasmanu sa Elliottom Forbes-Robinsonom i Leitzingerom. Još tri puta završio je treći u generalnom plasmanu (1988, 1989, 2005) i zauzeo drugo mesto u klasi 2006.

Don Yenko

Dugogodišnji učesnik GT takmičenja Don Yenko završio je treći u klasi na svom prvom pokušaju u Sebringu 1961. i sledeće godine ponovio rezultat drugim mestom. Rođeni Pensilvanijac završio je drugi u klasi 1966, osvojio svoju klasu 1967. na Corvette sa Daveom Morganom i ponovo ostvario pobedu u klasi 1969. na Camaru sa partnerom Bobom Grossmanom. Iako je poslednji podijum Yenka u 12-časovnoj klasici pao 1970, kada je završio treći na Camaru, svoj poslednji start imao je 1986.

Pogled unapred

Objavljivanje ove treće grupe od 15 legendi nastavlja odbrojavanje do istorijske 75. godišnjice. Četvrti deo od 15 vozača biće objavljen 15. decembra 2026, a zatim finalnih 15 — 12. januara 2027, što će zaokružiti kompletan sastav „Class of 75“.

Povezani članci