

Tonje Džekiri se vratio i dominantnom igrom doveo Partizan do pobede nad Baskonijom. „Crno-beli“ su bili daleko od maksimuma, ali su rutinski ostvarili važan trijumf.
Domaćini su se mučili skoro ceo meč sa autsajderom, užasno su šutirali za tri poena i dozvolili su protivniku da se vrati sa minus 10 u izjednačenu igru za samo tri i po minuta.
Tim naletom do kraja treće četvrtine bavio se Karlik Džons, a briljantne akcije Alesandra Pajole i granitna odbrana (protivnik nije postigao koš iz igre u poslednjih devet minuta) prelomile su meč na stranu favorita.
Dobro došao nazad, Tonje

Džekiri često zaista izgleda kao „deda“ — veteran na rekreaciji koji svaku svoju akciju izvodi smisleno i košarkaški, ali veoma sporo.
Čini se da svi na parketu i na tribinama u svakom trenutku znaju šta će Nigerijac da uradi, ali on to radi toliko dobro da ga je izuzetno teško zaustaviti. „Parnom valjku“ je veoma nedostajao čovek koji igra sezonu karijere u punih 32 godine.
Odličan šut iz srednje distance dodaje njegovoj igri novu dimenziju: Kenet Farid nije uspeo da reši taj zadatak i spreči Tonjeovu dominaciju. Šutirao je 8/10 iz igre i pogodio mnogo šuteva iz kategorije koja u košarci polako izumire. Uživanje za gledanje.
Tanasković — džekpot

U dugom odsustvu Vanje Marinkovića zbog teške povrede navijači Partizana su žudeli za kvalitetnim domaćim igračem čijim će se dobrim potezima radovati s posebnim ponosom.
Upravo to su dobili u Nikoli Tanaskoviću, koji u svojoj debitantskoj sezoni Evrolige sa 29 godina pokazuje da je potpuno sazreo za igru protiv najboljih košarkaša Evrope.
Nova briljantna partija (14 poena, 4 skoka) vaspitanika Partizana, zahvaljujući kojoj se odsustvo najpre Džekirija, a potom i Kevarjusa Hejsa osećalo što je moguće manje. U poslednja tri meča predstavnik reprezentacije Srbije u proseku beleži 14.7 poena i 5.3 skoka.
Košarka „Partizan style“

Tako je posle pobede nad Makabijem (88:67) govorio Lamar Stivens o prepoznatljivom stilu igre „crno-belih“.
Ovaj brend košarke su ponovo demonstrirali — veliki broj asistencija (19) i ukradenih lopti (8), neumorna odbrana i znatno manje izgubljenih lopti od protivnika (7:17).
Đoan Penjaroja je odbacio sve sumnje i tvrdnje da je trener koji ne ume da „namesti“ tim u odbrani. Njegova Baskonija je pre nekoliko sezona oduševljavala Stari kontinent odličnom „run and gun“ košarkom, a sada Partizan pod njegovom dirigentskom palicom igra dijametralno suprotno — i to veoma dobro funkcioniše.
Italijano dasa

Pajola je veliko pojačanje za Beograđane. Brzo je postao ljubimac navijača jer se ne plaši da „zasuče rukave“ i obavi prljavi posao, a na drugoj strani parketa mu nije strano da svojim napadačkim doprinosom reši meč.
Kreativni igrač sa Apenina u aktuelnoj sezoni šutira ispod proseka (37% iz igre, 30% za tri poena), ali utisak je drugačiji zbog važnosti pogodaka.
Sada je trima trojkama iz isto toliko pokušaja postigao polovinu dalekih šuteva Partizana, dok su ostali šutirali samo 3/22. Slomio je otpor Baskonije i preuzeo odgovornost na sebe, pokazavši najbolji učinak do sada (9 poena). O njegovoj odbrani i stvarima koje statistika ne pokazuje ne treba govoriti.
Partizan je prešao samo pola puta
Uslovno lakši deo serije od četiri meča u Areni Partizan je uspešno i bez većih problema savladao. Sledeće nedelje sledi dupli program i najteži test u vidu Valensije, kao i okršaj „crno-belih“ sa čvrstim Bešiktašem.
Pobeda u oba meča je imperativ da bivši šampion Evrope postane ozbiljan kandidat za plej-in. Svaki drugi ishod bi mnogi ocenili kao neuspeh, iako ostati neporažen neće biti nimalo lako — naročito protiv razigranih „narandžastih“.


