I od koga je malo: Da li može i gore – saznaćemo

Fudbal
Fudbalska reprezentacija Srbije prolazi kroz jednu od najtežih godina u svojoj novijoj istoriji, a ova godina je trebalo da bude godina velikih stvari.
0 pregleda
7 min čitanja
I od koga je malo: Da li može i gore – saznaćemo

Fudbalska reprezentacija Srbije prolazi kroz jednu od najtežih godina u svojoj novijoj istoriji.

Umesto koraka napred i povratka na veliku scenu, 2026. godina donela je nova razočaranja, loše rezultate i ozbiljna pitanja o budućnosti nacionalnog tima.

Samo jedna pobeda u deset odigranih utakmica i šest poraza u Ligi nacija, čemu se pridružilo i propušteno Svetsko prvenstvo u Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadi i Meksiku, jeste rezultat koji dovoljno rečito govori o stanju srpskog reprezentativnog fudbala.

Očekivanja su bila znatno veća, ali „Orlovi“ ih nisu uspeli opravdati čak ni u utakmicama u kojima su imali priliku da poprave utisak.

I od koga je malo je: Da li može i gore – saznaćemo
I od koga je malo je: Da li može i gore – saznaćemo

Godina je počela prijateljskim utakmicama, i već tada su se pojavili prvi znaci problema. Poraz od Španije rezultatom 3:0 bio je upozorenje, a jedinu pobedu u 2026. godini Srbija je ostvarila nad Saudijskom Arabijom (2:1).

Međutim, potom su usledili novi udarci, među kojima se posebno izdvajaju porazi od Zelenortskih Ostrva (3:0) i Meksika (5:1).

Ali najveće razočaranje došlo je u Ligi nacija. Srbija je ušla u elitnu diviziju A, gde su je čekali susreti sa Nemačkom, Holandijom i Grčkom, ali se pokazalo da je konkurencija u ovom trenutku preozbiljan zadatak za naš nacionalni tim.

Šest utakmica, šest poraza i nijedan osvojen bod — takav rezultat bilo je teško predvideti čak i s obzirom na kvalitet protivnika.

Porazi od Grčke (2:1) i Holandije (2:1) na domaćem terenu nagoveštavali su težak nastavak takmičenja. Zatim su usledili neuspeh protiv Nemačke (2:0), novi poraz od Holandije (2:1), kao i ubedljiviji neuspeh protiv Nemaca u Beogradu (3:1).

Na kraju je Srbija izgubila i u Volosu od Grčke (1:0), definitivno završivši grupnu fazu bez bodova.

Nije reč samo o rezultatima, iako su oni katastrofalni. Izgledi naše ekipe nisu nimalo svetliji.

Tako, na primer, povratak Dušana Tadića predstavlja korak unazad, što jasno svedoči o tome da oni koji dolaze posle njega nisu sposobni da preuzmu odgovornost.

Ili im jednostavno nije data šansa?

Čovek koji je trebalo da donese promene

I od koga je malo je: Da li može i gore – saznaćemo
I od koga je malo je: Da li može i gore – saznaćemo

Na klupi nacionalnog tima nalazi se Veljko Paunović, koji je preuzeo reprezentaciju u oktobru 2025. godine.

Pred njim je bio težak zadatak da stabilizuje ekipu i vrati joj prepoznatljiv izgled (ili ga tek uspostavi?!), ali rezultati 2026. godine pokazuju koliko je taj posao zahtevan.

Porazi od kvalitetnih evropskih reprezentacija, kao i neuspeh protiv Grčke, ukazali su na brojne probleme koje će stručni štab morati da rešava u narednom periodu.

Posebno zabrinjava činjenica da Srbija nije uspela da pronađe kontinuitet ni u igri ni u rezultatima.

Individualni kvalitet pojedinih fudbalera nije bio dovoljan da nadoknadi nedostatke u organizaciji, odbrambenoj stabilnosti i timskoj igri.

U pojedinim utakmicama „Orlovi“ su pokazali da mogu ravnopravno da se nose sa protivnicima, ali takve utakmice bile su retke i nedovoljno dobre da donesu bodove.

Štaviše, često nisu bile dovoljne ni za postignut gol. Naša ekipa je u 2026. godini postigla svega sedam golova u 10 utakmica. Primila je čak 24!

Tome se pridružila i za nas previše uobičajena uzburkanost oko poziva u nacionalni tim i odaziva na njih.

Dakle, ni atmosfera unutar ekipe ni duh reprezentacije nisu ono na šta možemo da se oslonimo u ovom trenutku.

Nijedan novinar vam neće opisati situaciju bolje od onoga koji je već dugo uz ekipu i čiju smo iskrenost navikli da slušamo.

Aleksandar Mitrović je na isti način govorio i posle poslednjeg poraza u nizu:

„Reprezentativni fudbal je u ovom trenutku odraz svega što se dešava u našem fudbalu. U celini, naš fudbal — i klupski i reprezentativni — nalazi se na nivou na kojem, moguće, nije bio dugi niz godina. Svi moramo da se zapitamo — i igrači, i treneri, i stručnjaci — kako i šta dalje. To je pitanje za dublju analizu ljudi koji upravljaju srpskim fudbalom.“

Dodatnu težinu celoj priči daje činjenica da Srbija nije uspela da se kvalifikuje na Svetsko prvenstvo 2026. godine.

Kvalifikacionu grupu K završila je na trećem mestu sa 13 bodova, iza Engleske i Albanije, i tako ostala bez mesta na najvećem fudbalskom forumu.

Imamo čemu da se nadamo — ili uzaludnoj nadi?

I od koga je malo je: Da li može i gore – saznaćemo
I od koga je malo je: Da li može i gore – saznaćemo

Sada se pogled okreće ka 2027. godini, koja bi mogla da bude jedna od najvažnijih za budućnost srpskog reprezentativnog fudbala.

Prvo veliko iskušenje biće plej-of za očuvanje mesta u diviziji A Lige nacija, u kojem će Srbija morati da pokaže znatno više nego u grupnoj fazi.

Srbiju čekaju utakmice plej-ofa, i iako je već neko vreme poznato da je Bosna i Hercegovina jedan od potencijalnih rivala, sada znamo da su to i Slovenija, Irska, Severna Irska ili Mađarska.

Nakon toga sledi i početak kvalifikacija za Evropsko prvenstvo 2028. godine.

Srbija će morati da pokaže da porazi iz prethodnog perioda nisu postali njena nova realnost, i da ne propusti još jedan veliki turnir.

Sve osim toga bilo bi ravno katastrofi, a ko će biti naši rivali na tom putu, saznaćemo 6. decembra.

Paunovića čeka mnogo posla. Potrebno je vratiti veru u reprezentaciju, podići nivo igre i ponovo stvoriti atmosferu u kojoj će nacionalni tim predstavljati ono čemu se navijači nadaju.

Kvalitet u igračkom kadru u većoj ili manjoj meri postoji, ne takav kao u ranijim periodima, ali neophodno je da se konačno pretoči u rezultate.

Čini vam se da su to opšte reči? To je zato što i jesu. Međutim, to ne čini manje istinitim ono što je rečeno u prethodnim redovima.

Ova godina nije donela ništa od onoga čemu su se navijači nadali. Jedna pobeda u deset utakmica, šest poraza u Ligi nacija i odsustvo sa Svetskog prvenstva predstavljaju ozbiljno upozorenje.

Srbija nema mnogo prostora za nove greške, a 2027. godina će pokazati da li će „Orlovi“ uspeti da se podignu posle jednog od najtežih perioda u novijoj istoriji.

Povezani članci