
Sezona 2026. u IndyCaru bila je za Juncos Hollinger Racing (JHR) godina istorijskih proboja i zasluženog priznanja. Tim sa sedištem u Indiani i dalje raspolaže jednim od najskromnijih budžeta i komercijalnih mogućnosti u padoku, ali dosledno nastupa iznad svojih resursa.
Poziv Rinusu VeeKayu da sedne za volan Chevroleta sa brojem 76 pokazao se kao jedna od najdalekovidijih međusezonskih odluka u pelotonu. Posle resetovanja 2025. u Dale Coyne Racingu, koje je usledilo nakon njegovog odlaska iz ECR, 25-godišnji Holanđanin odmah je našao zajednički jezik sa inženjerskom grupom JHR i doneo timu njegov prvi plasman u top 10 ličnog plasmana vozača u istoriji (10. mesto, 378 poena). VeeKayova godina nije bila određena srećnim opkladama na žute zastave, već pravom brzinom u jednom krugu i u trkačkom tempu u svim disciplinama.
Holanđaninova kampanja dobila je ozbiljan zamah tokom „Maja meseca“. Pošto je godinu počeo uverljivim devetim mestom na ulicama St. Petersburga, VeeKay je predvodio najjači maj u istoriji JHR: kvalifikovao se kao 11. i probio se do šestog mesta u 110. trci Indianapolis 500, obezbedivši organizaciji najbolji rezultat svih vremena na Brickyardu. Ta forma s početka sezone prelila se u neumoljivu letnju stabilnost: završio je četvrti na World Wide Technology Racewayu, u Mid-Ohiju — gde je zadržavao šampiona Alexa Paloua u bolidu bez sponzora — i u Portlandu, a bio je i sedmi na ulicama Markhama.
Glavni uspeh došao je u finalnom vikendu dvostrukog programa na Milwaukee Mileu. Pošto je predvodio 25 krugova na putu do sedmog mesta u prvoj trci, u drugoj je VeeKay startovao kao 24. i probio se do trećeg mesta, osvojivši jedini podijum JHR u sezoni. Do kockaste zastave u Laguni Seci imao je na svom kontu četiri plasmana u top 5 i osam u top 10 u 18 startova — oba pokazatelja postala su lični rekordi — i postao je neprikosnoveni lider tima.
Rinus VeeKay, Juncos Hollinger Racing
Sa druge strane garaže, druga uzastopna sezona Sting Raya Robba za volanom Chevroleta sa brojem 77 protekla je mnogo teže. Ušavši u 2026. sa istom inženjerskom grupom, 25-godišnji rođeni Ajdaho imao je probleme sa brzinom u kvalifikacijama: prosečna startna pozicija iznosila je 22.4.
Primoran da svakog vikenda probija put s kraja polja, Robb se često nalazio u gušti kontaktnih obračuna u sredini pelotona — uključujući teški sekundarni sudar posle oštrog udarca Davida Malukasa tokom prvog Freedom 250 Grand Prixa na ulicama Washingtona, D.C. u avgustu — i nije upisao nijedan plasman u top 10 u 18 trka kalendara, postavši jedini vozač pune sezone sa takvim rezultatom. Najbolji rezultat — 11. mesto — ostavio ga je na 25. mestu u konačnom ličnom plasmanu sa 182 poena, skoro 200 poena iza klupskog kolege.
Ako su neumorna stabilnost i brzina VeeKaya, koja mu je omogućavala da pobeđuje jače timove, podigle JHR na neviđenu visinu, onda je Robbova sezonska borba za izlazak iz začelja naglasila oštar jaz u razvoju između dva bolida tima.
JHR odlazi u zimu sa impulsom zahvaljujući VeeKayovoj kampanji, ali i sa nemalim brojem pitanja u vezi sa vlasništvom: glasine o mogućem raskolu između suvlasnika Brada Hollingera i Ricarda Juncosa nastavljaju da jačaju. Uz sve to, VeeKay je praktično zvanično vezan za tim i vratiće se da ga vodi za volanom bolida sa brojem 76, privlačeći pažnju celog padoka svojim nastupima protiv jačih rivala.
U međuvremenu, Robb se u međusezoni prebacuje na trke sportskih automobila kako bi debitovao u prototipovima u Asian Le Mans Series sa United Autosports — deliće ORECA 07 LMP2 sa brojem 22 sa Ianom Agilerom i Giorgiom Rodom. Status drugog bolida sa brojem 77 ostaje otvoren: rukovodstvo tima odmerava da li da zadrži komercijalnu podršku ili da VeeKayu pronađe novog klupskog kolegu, na primer Caia Colleta, Calluma Ilotta ili Nolana Siegela, kako bi Juncos Hollinger Racing pretvorio u stabilno konkurentnu dvobolidnu silu u 2027.


