
U iskrenom razgovoru sa medijima u svojoj domovini, 30-godišnji francuski krilni igrač naglasio je da će, kada sastav postigne potpuno uzajamno razumevanje, „zeleni“ imati dovoljno vatrene moći da se takmiče sa mnogim NBA franšizama i da ih pobeđuju.
Razmišljajući o velikom broju Francuza u sastavu i letnjim pojačanjima kluba, Yabusele nije štedeo pohvale.
„Zaista nas je mnogo. Ovaj Panathinaikos je istinski veliki tim, verovatno najtalentovaniji od svih u kojima sam ikada bio. Kada su prošlog leta objavljena pojačanja, bio sam zapanjen. Čak sam video i poređenja naše startne petorke sa petorkama NBA timova. I iskreno, verujem: ako se sve poklopi, mogli bismo da pobedimo nemali broj timova iz SAD. U to sam uveren. Ne kažem da bismo igrali sa šampionima i pobedili ih, primetite, ali ako bismo se sreli sa svim timovima, sigurno bismo dobili nekoliko utakmica.“
Takođe je zahvalio dugogodišnjem prijatelju i sunarodniku Mathiasu Lessortu na pomoći u adaptaciji na život u Atini.
„Mathias, jedan od mojih najboljih prijatelja, dočekao me je. Već smo provodili vreme zajedno leti — fizička priprema, sve osim košarke. Odlično smo se proveli. To je njegov dom. On igra za Panathinaikos godinama. Pokazao mi je arenu i infrastrukturu. Veoma smo bliski, a i naše porodice se poznaju. On je spontan momak, u mnogo čemu sličan meni — isto tako pomalo lud i voli da se šali. Srećan sam što smo u istom timu i što zajedno težimo da osvojimo sve.“
Govoreći o odlasku iz NBA, objasnio je da je stabilnost za njegovu porodicu prevagnula nad jurenjem za neizvesnom ulogom u SAD.
„Osećao sam da sam se dobro oporavio u Chicagu do kraja prošle sezone i dokazao da mogu da održim svoj nivo. Ako je početak godine bio težak, to je bilo zbog okolnosti i prilika. Ne želim nikoga da kritikujem, ali jednostavno nisam igrao. Ne ulazeći u finansijsku stranu, ponuda koju sam dobio bila je veoma niska. Mogao sam ponovo da napravim korak nazad, kao što je bilo u Philadelphiji. Ono što mi je nudjeno u Minnesoti bilo je samo delimično garantovano, sa mogućnošću razmene do roka. Uvek ću verovati u sebe i mogao bih da prihvatim taj rizik. Ali zbog minimalnog ugovora, bez garantovane minutaže — da li sam zaista želeo da izložim porodicu i decu još dva preseljenja za pola godine i još jednoj promeni škola? Ne želim čak ni da govorim o poštovanju, ali kada je ponuda stigla, rekao sam sebi: ’Možda je ovo kraj i vreme je da okrenem stranicu’.“
„Naš plafon je neograničen“
Na pitanje da li je sumnjao u povratak u Evropu, Yabusele je insistirao da je taj korak delovao potpuno prirodno.
„Nedostajaće mi NBA, ali bio sam potpuno miran u vezi sa idejom povratka. Košarka je iznad svega. Želim da igram, da grešim, da rastem i da osvajam titule. To je strast, to je potreba. Imali smo dobre ponude u Evroligi, a sa Panathinaikosom se sve jednostavno poklopilo na prirodan način. Organizacija vrhunskog nivoa sa ogromnim ambicijama, neverovatni navijači, bogata istorija i jedan od najvećih derbija u svetu — protiv Olympiacosa. Dodajte tome mogućnost da radim pod vođstvom jednog od najvećih trenera u istoriji, pored mojih bliskih prijatelja Mathiasa, Mousa i Sylvaina, plus trogodišnji ugovor koji obezbeđuje najbolju moguću situaciju za moju porodicu — i sve, stvar je završena. Naš plafon je neograničen. Mi smo igrači koji i žele da pobeđuju i umeju da pobeđuju, pri čemu savršeno razumemo da moramo da delimo pažnju.“
Takođe je otkrio zavesu nad ludilom koje vlada u svlačionici Panathinaikosa.
„To je savršena reč. Bio je čak trenutak kada sam se jednostavno zabacio, zaćutao i posmatrao. Bio je to apsolutni haos. Svi su se kotrljali od smeha. Uhvatio sam sebe u mislima: ’Šta su to sad uradili?’ Uz to, i drugi govore francuski — Isaac Bonga, Brancou Badio. A tu je i Juancho, koji, čim vidi Sylvaina, odmah se seti da nas je pobeđivao — mene i Mathiasa — celog života: na nivoima U20, U17 i U18, pa čak i u finalu Evrobasketa 2022. Takva je atmosfera: mnogo podbadanja i šala, ali uvek u veoma dobrom duhu. Postoji čak i ’francuski ćošak’ — sva četvorica su smeštena tamo, tik uz frižider pun Red Bulla. Stalno mi govore da ih pijem manje! Dugo nisam osetio sličnu atmosferu. Ti trenuci će nam pomoći tokom sezone kada nastupe neizbežni teški periodi.“
Život u Atini takođe je probudio u Yabuseleu interesovanje za grčku istoriju i mitologiju.
„Imam izvesno znanje o mitologiji. Osvežio sam u pamćenju grčke bogove — Zeusa, Atinu. Uvek je uzbudljivo otkrivati takve stvari. Ovog leta sam pogledao „Odiseju“ i učinila mi se neverovatnom. Ta kultura je zadivljujuća. Ratnički mentalitet mi je blizak. Ti elementi mogu da se povežu sa košarkom sa stanovišta stava, energije i borbenog duha. Pred svaku utakmicu spremni smo da izađemo na teren.“
„Sezona u kojoj ćemo osvojiti sve“
Dodirnuvši večite rivale iz Olympiacosa, koji su prošle sezone uzeli i Evroligu i titulu Stoiximan GBL, igrač Panathinaikosa istakao je napetost lokalne kulture.
„Nisam se usudio da pokrenem tu temu sa njima. Ali posle razgovora sa navijačima shvatite da ovdašnje rivalstvo prevazilazi sport. Nažalost, to se mora priznati. Prema igračima se odnose sa poštovanjem. Ponekad mi navijači Olympiacosa priđu i ponašaju se potpuno uljudno. Znaju da nismo Grci. Ali između samih navijača sve postaje apsolutno divlje. To je izvan svega što se može zamisliti.“
Na kraju, Yabusele je govorio o snu da sa Panathinaikosom osvoji sve titule.
„To bi bilo neverovatno, naravno. Uz to, vraćajući se, savršeno sam svestan visokih očekivanja i toga da klub računa na mene. Godine 2023. pobedili smo, i emocije su bile tu, ali bio sam primoran da samo gledam kako igraju moji saigrači. Našao sam se u koži naših porodica i prijatelja. Osetio sam ono što oni doživljavaju kada gledaju kako igraš pod pritiskom, i mislim da je to najgore sećanje u mom životu. Nikada više ne želim da budem po strani. Zato samo zamislite sezonu u kojoj osvajamo sve. Mislim da bi ceo grad zastao na nekoliko dana. To bi bilo nešto nezamislivo. To je ono što zaista želim. To je moj san.“


