

Zamenik glavnog urednika Nikola Janković, gost emisije „SportSKi dan“ na televiziji N1, govorio je o problemima fudbalske reprezentacije Srbije, položaju glavnog trenera Veljka Paunovića, odsustvu Dušana Vlahovića i krizi u Fudbalskom savezu Srbije.
U razgovoru sa voditeljem Ivanom Lončarevićem dotakao se i situacije u Crvenoj zvezdi i Partizanu, višegodišnjih problema srpskog fudbala, kao i uvreda koje su se sa tribina čule na račun novinarke Brankice Stanković i bivšeg košarkaša Milana Gurovića i njegove porodice.
Fudbalska reprezentacija Srbije prolazi kroz jedan od najtežih perioda u poslednjih nekoliko godina. Niz od šest poraza, brojna odsustva, neizvesnost oko pojedinih reprezentativaca i institucionalna kriza u Fudbalskom savezu Srbije dodatno otežavaju posao glavnom treneru Veljku Paunoviću.
Govoreći o predstojećim utakmicama u Ligi nacija, Nikola Janković je naglasio da želi uspeh igračima i stručnom štabu, ali da problemi srpskog fudbala daleko prevazilaze rezultate nacionalnog tima.
„Pre svega, želim sreću igračima koji su se odazvali i nadam se da će u naredne dve utakmice uspeti da prekinu crni niz od šest poraza, koji nije smeo da se dogodi. Želim i treneru da se izbori sa problemima. Međutim, plašim se da mu je tek sada, kada je ušao u sistem, postalo jasno da su problemi iznutra mnogo ozbiljniji nego što izgledaju spolja“, rekao je Janković.
Posebnu pažnju posvetio je nastupu glavnog trenera Veljka Paunovića na konferenciji za medije, ocenivši da se njegov odnos prema novinarima i publici razlikuje od ranijeg.
„Veljko je rečit, elokventan čovek, voljen svuda gde je radio, bez obzira na to da li je imao uspeha. Ljudi su ga pamtili po dobru. A onda, kada je došao kod nas, u nekim odgovorima je počeo da deluje nesigurno, kao da ni sam ne veruje u ono što govori. Kao da je spreman da stoji iza svojih reči, ali nije siguran da je to baš ono što je trebalo reći.“
Ipak, Janković smatra da je poslednje trenerovo obraćanje donelo izvesne pozitivne promene.
„Ono što se dogodilo na konferenciji za medije za mene je veliko ohrabrenje. Čini mi se da je skinuo teret sa sebe, shvatio da je sam, da postoje on, njegov stručni štab i igrači. Mislim da, što se tiče njega lično, stvari od ovog trenutka mogu da krenu bolje.“
Podsetio je i na period pre Svetskog prvenstva u Kataru, kada je FSS ostao bez predsednika Slaviše Kokeze, a reprezentacija pod vođstvom Dragana Stojkovića ostvarila jedan od najvećih uspeha pobedom u Lisabonu.
„Ispostavilo se da smo baš u trenutku kada je Dragan Stojković imao najveći autoritet, a Savez bio bez predsednika, ostvarili izuzetno važan rezultat. Ko zna, možda i sada, kada je pitanje rukovođenja Savezom potpuno otvoreno, bude tako da Veljko ostvari nekoliko važnih pobeda. Iskreno mu to želim.“
„Vlahović treba da izađe i objasni zašto ne igra“

Jedna od centralnih tema razgovora bilo je odsustvo Dušana Vlahovića, koji se, prema trenerovom objašnjenju, nije odazvao pozivu u reprezentaciju iz ličnih razloga.
Janković smatra da bi za sve bilo bolje da napadač javno objasni svoju odluku, ako je spreman da govori o razlozima odsustva.
„Neprijatno je i neugodno gledati statistiku koja pokazuje da Dušan Vlahović u 2026. godini nema nijedan nastup za reprezentaciju Srbije. On je zaista važan igrač. Želim mu da reši probleme koje ima i da se vrati.“
Po njegovom mišljenju, odsustvo jasnog objašnjenja ostavlja previše prostora za različita tumačenja.
„Bilo bi dobro da je došao i rekao zašto ne može da igra. Ako postoji problem, da svi zajedno pokušamo da ga rešimo. Može i sam, može sa trenerom da sedne pred kameru i kaže: ‚Ljudi, reprezentacija mi je važna, želim da igram za Srbiju, ali u ovom trenutku ne mogu iz tog i tog razloga‘.“
Naglasio je da ne želi da nagađa o pravim razlozima Vlahovićevog odsustva.
„Svaki put kada se nešto prećutkuje, a Veljko nevoljno izgovori da više ne može o tome da govori ili da je to njegova lična stvar, pojavi se nova verzija događaja. Postoji nekoliko različitih priča, i ne bih stao ni uz jednu od njih, jer ne znam da li je tačna. Mislim da bi pre svega u interesu Vlahovića bilo dobro da se ta situacija razjasni.“
„Mitrović je primer odnosa prema reprezentaciji“

Voditelj Ivan Lončarević ukazao je na povratak Nikole Milenkovića, značaj Luke Jovića i razvoj Mihajla Cvetkovića, kao i na probleme zbog odsustva Strahinje Pavlovića, Saše Lukića i Nemanje Maksimovića.
Janković je posebno izdvojio povratak Aleksandra Mitrovića, koji, po njegovom mišljenju, ima izuzetan značaj, čak i ako ovaj više nije na nekadašnjem igračkom nivou.
„Mitrović više nije onaj igrač kakav je bio, i tek treba da vidimo u kakvom se stanju vraća. Ali kada govorimo o odnosu prema reprezentaciji, on je svetla tačka. Bio je tu kada je bio mlad, kada je bio u najboljim godinama, i tu je i sada. Uvek se pošteno borio.“
Smatra da je prisustvo iskusnih reprezentativaca neophodno mladim fudbalerima.
„Voleo bih da mlađi pogledaju u njega i kažu: ‚Da, to je ono što želimo da budemo‘. Njegov odnos prema reprezentaciji predstavlja primer kako treba nositi taj dres.“
Janković je, međutim, izrazio čuđenje što trener i dalje mora da objašnjava profesionalnim fudbalerima koliko su važni borbenost, predanost i odnos prema nacionalnom timu.
„Čudno mi je da Veljko još mora da objašnjava odraslim, formiranim igračima sa ozbiljnim iskustvom da moraju da grizu zemlju. Polazim od sebe. Meni niko nije morao da kaže da treba da se borim kada igram za reprezentaciju. Naprotiv, neko je morao da me smiruje i hladi mi glavu.“
„Problem počinje još u omladinskim kategorijama“

Po mišljenju Jankovića, koreni problema leže u načinu na koji srpski fudbal funkcioniše, od najmlađih kategorija do seniorske reprezentacije.
Dotakao se razgovora koje je tokom godina novinarskog rada vodio sa fudbalerima koji su napravili velike karijere.
„Dugo sam snimao fudbalski podkast. Gosti su bili mnogi fudbaleri koji su napravili ozbiljne karijere. Kada razgovor nije pred kamerom, kada ostanemo da popričamo pre ili posle snimanja, ljudi se otvore.“
Kako je naveo, pojedini bivši fudbaleri pričali su mu o navodnim nameštenim utakmicama i nepravilnostima sa kojima su se susretali još u mlađim kategorijama.
„Mogu da te pitam, šta misliš, sa koliko godina su neki od onih koji su kasnije igrali za reprezentaciju Srbije prvi put učestvovali u nameštenoj utakmici? Sa 13 ili 14 godina. Igrači još od omladinskih dana znaju ko je zaslužio da igra, a ko je došao preko veza. Znaju da li je nekoga proguralo u tim ili je tamo zato što je kvalitetan.“
Smatra da takvo iskustvo ostavlja dugoročne posledice na odnos fudbalera prema domaćem sistemu.
„Ako odrastaš u sistemu u kojem se susrećeš sa prevarom, uticajem menadžera i odlukama koje nemaju veze sa kvalitetom, kako da razviješ ljubav prema tom sistemu? Onda u 25. godini ne možeš tek tako da dođeš i kažeš da ćeš da pogineš za njega.“
Podsetio je i na stavove pokojnog Dževada Prekazija, koji je više puta govorio o značaju pravilnog vaspitanja mladih fudbalera.
„Važno je da deca od malih nogu nauče da vole fudbal i reprezentaciju, da dolaze s ljubavlju, da ih niko ne vara i da igraju svim srcem. Kada je odnos tako izgrađen, onda u 25. ili 35. godini više nije pitanje da li ćeš doći da igraš, ko je protivnik i da li je to prijateljska utakmica ili finale Svetskog prvenstva.“
„Niko ne želi da bude predsednik FSS“

Jedan od najoštrijih delova razgovora ticao se institucionalne krize u Fudbalskom savezu Srbije.
Lončarević i Janković govorili su o najavljenom dolasku delegacija FIFA i UEFA, koje treba da pomognu u pronalaženju rešenja za blokadu rada Saveza.
Janković smatra da sadašnja situacija najbolje pokazuje dubinu problema.
„Danas niko ne želi da bude predsednik Fudbalskog saveza Srbije. To samo po sebi dovoljno govori. Mogao bih samo to da izgovorim i za deset sekundi bih rekao sve.“
Po njegovom mišljenju, posebno deprimira to što funkcija koja je nekada bila jedna od najvažnijih u srpskom sportu danas više nije privlačna potencijalnim kandidatima.
„Apsurdno je da niko ne želi da postane predsednik Saveza. Ljudi beže od njega, od onih koji tamo sede i koji bi sutra trebalo da ih izaberu za predsednika ili člana nekog organa.“
Sagovornici su se složili da bi međunarodno angažovanje moglo da bude prilika za promene, ali Janković je upozorio da FIFA i UEFA ne mogu umesto domaćih fudbalskih struktura da izgrade potpuno novi sistem.
„Oni mogu da nam ostave uputstvo, pokažu kako stvari mogu da funkcionišu. Ne mogu umesto nas da biraju buduće delegate. Verovatno će predložiti jedno ili dva rešenja za izlazak iz krize, ali Fudbalski savez Srbije mora sam da reši svoje probleme.“
„Zašto u Skupštini ne bi bilo 30-40 bivših reprezentativaca?“

Janković je izložio i predlog kako bi u budućnosti mogao da izgleda drugačiji sistem upravljanja srpskim fudbalom.
Kao primer naveo je Nemanju Vidića, koji je ušao u sastav Skupštine FSS preko Jedinstva sa Uba.
„Nemamo 50 Nemanja Matića, ali imamo Nemanju Matića, Aleksandra Mitrovića, Dušana Tadića i čitavu generaciju fudbalera koji su se ostvarili. Svi su oni ponikli iz nekog kraja, iz Niša, Subotice, Novog Sada, Beograda…“
Smatra da bi regionalni savezi, klubovi i lige mogli da daju šansu bivšim igračima koji su se dokazali na terenu i van njega.
„Zašto u Skupštini Fudbalskog saveza Srbije ne bi bilo 30 ili 40 bivših reprezentativaca, ljudi koji su napravili ozbiljne karijere i sposobni da razmišljaju drugačije? Koji bi na fudbal gledali ne kao na sredstvo lične koristi i zarade, već kao na mogućnost i obavezu da se u budućnosti postignu bolji rezultati.“
Naglasio je da takva ideja nije naročito komplikovana.
„To što govorim nije nikakva nauka. Sve je vrlo jednostavno, a ipak se to nikada nije dogodilo. Umesto toga, godinama su nama upravljali ljudi iz raznih profesija, da bi na kraju došli dotle da više niko ne želi ni da dođe kod njih.“
„Zvezdi je potrebna opozicija kakvu ima Partizan“

U nastavku razgovora otvorena je tema uloge Crvene zvezde i Partizana u srpskom fudbalu.
Janković smatra da se dva najveća kluba nalaze u potpuno različitim položajima i da njihova rukovodstva ne treba posmatrati na isti način.
„Crvena zvezda ima kontinuitet sa Zvezdanom Terzićem, koji se dugo nalazi na poziciji moći i, po mom mišljenju, maksimalno je iskoristio privilegije koje je imao. Išlo mu je na ruku i to što su u Partizanu radili Vučelić, Vazura i njihovi saradnici.“
Naglasio je da se sadašnje rukovodstvo Partizana ne može porediti sa rukovodstvom Crvene zvezde, koje godinama upravlja klubom.
„Sa jedne strane imate Zvezdana Terzića, koji je 14 ili 15 godina na poziciji moći, a sa druge rukovodstvo koje je pre dve godine došlo da spase šta se spasti može. To su dva različita slučaja i o njima treba govoriti odvojeno.“
Posebno je izdvojio značaj opozicije unutar klubova.
„Crvenoj zvezdi je potrebna opozicija, oštra i prisutna, kakvu ima Partizan. Verovatno bi i čelnici kluba radili drugačije da imaju nekoga ko ih stalno kontroliše, objavljuje saopštenja, okuplja navijače i javno dovodi u pitanje njihove odluke.“
Kao ilustraciju uticaja koji bi autoritetni bivši fudbaleri mogli da imaju na javnu raspravu, naveo je česte transfere u Crvenoj zvezdi.
„Nije isto kada Nikola Janković kaže da je klub za 14 godina izvršio 184 transfera, što je više od 13 godišnje, odnosno praktično ceo tim sa nekoliko izmena po sezoni, i kada bi tako nešto rekao Dejan Stanković, velika legenda kluba. Njegove reči bi imale sasvim drugačiju težinu.“
Janković je izrazio želju da Partizan smanji zaostatak i ponovo postane ozbiljan konkurent Crvenoj zvezdi, jer smatra da je takva konkurencija važna za oba kluba i domaće takmičenje.
Uvrede Brankici i porodici Gurović: „To nije bilo spontano“

Poslednji deo emisije bio je posvećen navijačima i uvredljivim skandiranjima na račun novinarke Brankice Stanković, kao i bivšeg košarkaša Milana Gurovića i njegove porodice.
Janković je upozorio da je pogrešno pripisivati odgovornost za ponašanje pojedinih organizovanih grupa svim navijačima.
„Kada kažemo da su navijači nešto uradili, to nije baš pošteno. Bočne tribine nisu u tome učestvovale, kao što obično i ne učestvuju. Reč je o delu tribine, određenoj grupi navijača.“
Ipak, izrazio je sumnju u spontanost takvih poruka.
„Izgledalo je kao da se nešto dogodilo na pritisak dugmeta. Završili su se izbori, a Brankica je ponovo na meti uvreda. I Milan Gurović sa porodicom je vređan na istoj utakmici, posle mnogo godina. Kao da je neko izvukao stari scenario od pre nekoliko godina. Nije mi to izgledalo spontano.“
Ocenio je da odnos politike i organizovanih navijačkih grupa predstavlja višegodišnji problem.
„Svakih sedam ili osam godina na vlasti su nam ljudi koji od navijačkih grupa prave političke i poslovne partnere, stvaraju s njima koalicije. Voleo bih da vidim da li će buduća vlada imati ideju kako da se s tim izbori.“
Govoreći o odnosu medija prema uvredljivom skandiranju, Janković je objasnio da ne želi da takvim porukama daje dodatni prostor.
„Mi u Sport klubu možemo da prestanemo da obraćamo pažnju na poruke sa sektora tih popularnih tribina, i već smo počeli to da radimo. Slušaćemo bočne i suprotne tribine, ljude koji dolaze na utakmice bez unapred pripremljenog scenarija i agende. Ono što oni budu prenosili zaslužuje da bude vest. Za ove druge nećemo imati interesovanja.“
„Nismo postali sportski novinari da bismo govorili o ovome“
Na kraju razgovora Janković je naglasio da bi mnogo radije govorio o uspesima srpskih sportista nego o problemima, aferama i konfliktima koji godinama opterećuju domaći sport.
„Gledaoci treba da znaju da i Ivan i ja, kao i svi koji ovde sednu ili napišu neki tekst, želimo da govorimo o dobrom. Nismo postali sportski novinari da bismo govorili o ovome.“
Ponovio je da želi uspeh igračima reprezentacije i treneru, ali smatra da bi ulepšavanje stvarnosti bilo nepošteno prema publici.
„Namerno sam na početku rekao da svima želim veliki uspeh i dve pobede u narednim utakmicama. Zaista tako iskreno mislim. Ali neizbežno je da, kada sednem i počnem da govorim o srpskom fudbalu, odem u mrak. Ti ljudi nam u tome mnogo pomažu. Pogledajte na šta danas liči naš fudbal i dokle smo došli.“
Uprkos oštroj kritici, ostavio je prostor za optimizam kada su u pitanju rezultati nacionalnog tima.


