
Toto Wolff nije želeo da se hvali kada su ga u nedelju uveče u Sao Paulu pitali o rekordima koji ga sada svrstavaju uz dve velike figure Formule 1. Samo pitanje kako je to izjednačiti se sa Frankom Williamsom po broju titula u konkurenciji konstruktora i sa Ronom Dennisom po ukupnom broju šampionskih titula već je ilustrovalo razmere Wolffovih dostignuća. Sada ima devet titula u konkurenciji konstruktora — koliko i Williams — i 17 titula ukupno, kao Dennis.
„Kada razmislim o tome, ta dvojica su giganti sporta“, rekao je. „Ja čak nisam ni u istoj galaksiji kao Frank, koji je posle svoje nesreće uspeo da postigne velike stvari. I isto tako Ron — čovek u čiju se senku uvek gleda, koji je bio orijentir u sportu, postavljao nove standarde.“
Dodao je: „Nikada sebe neću videti u toj ligi.“
Formula 1 se mnogo promenila od vremena kada su ta dvojica osvajala titule i pokušavala da nadmudre jedan drugog. Možda je to preterano pojednostavljivanje, ali danas je reč mnogo više o efikasnom vođenju posla nego o najboljoj garaži. I oni su morali da obezbede sponzorske ugovore i privuku najbolje talente, ali savremene operacije u F1, posebno fabrički tim sa sopstvenim motornim odeljenjem, višestruko su složenije. Sama razlika u broju zaposlenih je zapanjujuća.
Wolff nema šanse da zna sve koji rade za njegov tim, i ne može da se osloni na mikromenadžment koji je možda još bio moguć 1980-ih. To zahteva drugačiji skup veština, mnogo jasnije razumevanje onoga što nazivaju „kulturom“, i mnogo veću preciznost u izgradnji organizacije u kojoj delegiranje nije samo alat, već neophodnost.
Ali Dennisa i Williamsa spaja to što su osvajali titule ne samo uzastopno, na vrhuncu forme svojih timova, kada se sve poklopilo. Činili su to iznova i iznova, preuređujući organizacije koje su vodili, kako bi se vratili i ponovo pobedili. Williams je to učinio posle raskida sa Hondom, vrativši se na vrh sa Renaultom. Dennis je to učinio posle ere Alaina Prosta i Ayrtona Senne, preuredio je McLaren da bi osvojio tri titule sa Mikom Hakkinenom i Mercedesom.
Wolff je verovatno u pravu u smislu da nikada nije morao da se suoči sa potpunom reorganizacijom koja uključuje promenu velikih partnera ili proizvođača motora. Ali sezona 2026. najbolji je dokaz da ni on nije od onih koji su to sposobni samo jednom.
Toto Wolff, Mercedes
Mercedes nije dodirnuo dno. Ali posle tako lakih i tako stabilnih pobeda, tim je možda previše ukostio da bi se menjao i prilagođavao. Novi ciklus pravila iz 2022. bio je stres-test koji nije prošao — i stare metode više nisu funkcionisale kada je trebalo sustizati.
Nikada nećemo tačno saznati šta je Wolff uradio i koje je procese trebalo promeniti. Može se suditi samo po rezultatima. I 2026. godina potvrđuje da je uradio neophodno.
„Gledajući unazad, mislim da su te poslednje četiri godine bile veoma teške“, rekao je u nedelju. „Između toga da pogrešite, pa da nekako shvatite zašto je to bila greška, a zatim da shvatite: ne, nismo razumeli... I to je bio veliki čekrk-rad.
„Ali za 10 ili 20 godina gledaćemo unazad, i kada pogledate statistiku, ispostaviće se da nismo bili potpuni gubitnici u te četiri godine, jer smo završavali drugi, treći, treći, četvrti — mislim da su rezultati bili otprilike takvi. Pobedili smo u trkama, pobedili smo u mnogo trka. Dakle, po golim brojkama nije bilo tako loše, ali osećaj nije bio dobar.
„I izdržljivost tima, ljudi koji su ostali zajedno u tim teškim vremenima, to je faktor, mislim. Zato je veoma prijatno potvrditi te dve titule.
„Malo je sportskih timova to uradilo: posle niza šampionata, zatim teškog perioda, a onda povratka. Zato sam zaista ponosan što smo deo te veoma male grupe timova koji su to uradili u svim sportovima.“
Čak i ako još nije sasvim u istoj ligi, on nesumnjivo spada među najbolje šefove timova u istoriji F1.
George Russell, Mercedes, Andrea Kimi Antonelli, Mercedes, Toto Wolff, Mercedes
Kultura je reč koju menadžeri često koriste i zloupotrebljavaju je, pri čemu mnogi ne razumeju do kraja šta ona nosi. Ali nije reč samo o principima i pravilima. To je izbor zajedničkog cilja, uspostavljanje pravih procesa, pronalaženje najboljih ljudi i pomoć im da ostvare ambicije — i posvećenost svemu tome.
Nema malo ljudi koji govore da žele da izgrade „kulturu“. Mnogo manje njih zaista razume šta pod tim misli.
„Mi nismo organizacija koja zapošljava i otpušta“, kaže Wolff. „Mi stvaramo kulturu i sredinu u kojoj se može napredovati, gde je dozvoljeno grešiti, gde se može govoriti. I dugoročno, verujem, ako želite da budete uspešni ne nekoliko godina, već mnogo decenija, to je ono što treba ukoreniti u timu.
„I trudimo se da to činimo. To nije nešto što se stavlja u PowerPoint. Treba podizati lestvicu iz dana u dan. I to su standardi koje postavljamo sebi. Ponekad ne uspemo, ali gledamo na dugoročnu viziju.“
Opet, videti samo vrh ledenog brega nije dovoljno da bi se tačno procenilo koliko je ovde Wolffovo delo. Ali ta kultura pomaganja ljudima da napreduju — što takođe znači podržavati one kojima je teško — vidljiva je.
Način na koji Wolff postupa sa Georgeom Russellom, verovatno jedinim članom tima Mercedes u F1 koji nije bio potpuno srećan u nedelju, takođe je udžbenički primer upravljanja talentom.
Godina je za Russella bila teška, u to nema sumnje. Ali Wolff drži ruku na njegovom ramenu i nikada ne daje spoljnom svetu povod da posumnja da i dalje veruje u njega — iako neki tvrde da ga brine samo Antonelli.
George Russell, Mercedes, Andrea Kimi Antonelli, Mercedes, Toto Wolff, Mercedes
„Danas je Georgeovo šampionstvo“, rekao je Toto. „To je šampionstvo u konkurenciji konstruktora, i on je deo tima, i veoma mi je drago što može da uživa u ovom trenutku, jer mu to dugujemo.“
I dodao je: „Nemam sumnje u to ni za sledeću godinu, i svi najbolji sportisti prolazili su kroz teške periode, i to će biti deo njegovog daljeg razvoja.“
I poslušajte samog Georgea. Njegov vikend u Sao Paulu možda je savršeno odrazio njegovu sezonu 2026. Bljeskovi brzine, ali okolnosti van njegove kontrole sprečavale su ga da postigne rezultat — kao u subotu — i neke sopstvene greške, kao na izlasku sa pit-lejna u nedelju.
Ali način na koji govori o Wolffu ne ostavlja sumnju da i on oseća to poverenje.
U subotu, kada mu je 2026. godina zadala još jedan udarac u vidu propuštene pol pozicije, ipak je govorio više o široj slici nego o samom incidentu: „Mislim da je nešto čemu se veoma divim u Totoovom liderstvu to što su ljudi koje danas imamo isti ljudi koji su bili u godinama slave, i isti ljudi koji su prošli kroz teškoće 2022–2025.
„Nikoga nisu zaposlili ni otpustili. Poverenje i vera ostali su uz jezgro grupe ljudi, i, znate, sada smo to prevazišli. I naravno, Kimi je osvojio šampionstvo. Osvojićemo šampionstvo, bilo ovog vikenda ili sledećeg. I čast i hvala svima u timu, ali da, ogromna zasluga Totoa za tu vernost i veru u ljude, čak i kada su vremena bila teška.“
Ta vernost i vera upravo su ono što Wolff sada pokazuje Russellu. I Russellova karijera još uvek može da krene jednim od dva veoma različita puta: putem Nicoa Rosberga ili putem Daniela Ricciarda.
Ricciardo je osećao da gotovo nema izbora osim da ode iz Red Bulla kada je odlučio da tim stavlja sva jaja u korpu Maxa Verstappena. Ali dok je Wolff na čelu Mercedesa, Russell i dalje zna da ima šansu da postigne ono što želi — zahvaljujući kulturi koju je njegov šef izgradio u timu.
Jer to je kultura koja omogućava ljudima da uče, preuređuju se i ponovo pobeđuju. I skoro da nema šta da se doda. Statistika zaista govori sama za sebe. Skidamo kapu, Toto Wolff. To je bilo dobro vođeno.


