Maja Ognjenović: Narod u Srbiji zaslužuje da živi normalno

Odbojka
Prošlo je nešto više od dva meseca otkako su odbojkašice Srbije osvojile bronzanu medalju na Evropskom prvenstvu.
1 pregleda
7 min čitanja
Maja Ognjenović: Narod u Srbiji zaslužuje da živi normalno

Prošlo je nešto više od dva meseca otkako su odbojkašice Srbije osvojile bronzanu medalju na Evropskom prvenstvu. Pamtiće se odlične utakmice ekipe Zorana Terzića u Brnu i Istanbulu, kao i prijem koji je usledio kod sada već bivšeg predsednika Srbije, koji očigledno nije koristio igračicama, a na kraju se obio o glavu i samim organizatorima.

Od tog trenutka, kao i posle svih promena koje su se dogodile u Srbiji, nismo pročitali nijednu izjavu bilo koje od naših najboljih odbojkašica o „vrućim temama“, pa smo odlučili da pozovemo „najodgovorniju“ — kapitenku Maju Ognjenović, koju smo zatekli na putu za Consilio, gde je njen Scandicci juče igrao utakmicu 8. kola Serije A.

Odmah na početku zamolili smo Maju da prokomentariše političke promene u Srbiji i dobili smo očekivan i „korektan“ odgovor.

„Smatram da narod u Srbiji zaslužuje da živi dobro i normalno!“

A da li ste se osećali dobro i normalno posle prijema kod bivšeg predsednika i svega što se potom dešavalo?

„Ne, naprotiv, osećala sam se loše! Nije mi se dopalo što se sve tako završilo i što je zbog toga u senku otišla i naša medalja. U ta dva dana imala sam dva gostovanja u etru — u jednom podkastu i u emisiji „Ćao, Nevena“, i bilo mi je krajnje neprijatno. Deset do petnaest dana bila sam u nekim praznim razmišljanjima ovde, u Italiji“, priznala je Maja, koja je potom zamolila da se vratimo sportskim temama.

Onda nas zanima kako se Maja oseća ovih dana, da li je još sačuvan onaj žar pred utakmicu i trening?

„Taj osećaj ne gasne i prisutan je poslednjih par sezona. To je zaista nešto posebno. Verovatno se sve tako i sklapa — i ta igračka zrelost, ništa tu ne predstavlja problem, sve ide, neću reći lako, ali jednostavno, jer ta kombinacija iskustva i predviđanja raznih stvari donosi mnogo dobrog. Zahvalna sam i Bogu što telo služi i što fizički mogu sve da izdržim.

A šta vam se mota po glavi?

„Uobičajeno: nastaviti ili ne, kraj je to ili nije kraj, po koji put već? Iskreno, ranije, u ovo vreme sezone, već sam znala šta ću raditi sledeće godine, a sada nemam nikakve planove. Zapravo mi je sada manje strašno kada mislim o kraju nego što je bilo prethodnih godina. Verovatno će sve zavisiti od nekog mog osećaja u maju, možda i od sezone, možda i od neke ponude?!“

Vratimo se aktuelnim temama: Scandicci nije blistavo počeo sezonu, u sastavu je mnogo novih igračica, da li vam je teško na startu?

„Početak nam nije najsrećniji, jer smo odigrali dve utakmice na startu koje smo izgubili posle pet setova. Iskreno, odmah sam znala da će biti teško: tri nove igračice u sastavu, a Antropove više nema. Van Rajk je odličan dijagonalni, ali Kejt je bila simbol Vino del Bene, mnogo više od pukog bombardera. Promenili smo i libera: otišla je Brenda, došla je jedna mlada devojka iz Bergama. Tu je i Maja Aleksić — pravo pojačanje, jedna od pet najboljih srednjih blokera Evrope!“

Čeka vas i Liga šampiona — kakve su uopšte krajnje mogućnosti Scandiccija u ovoj sezoni?

„Što se tiče Serije A, realno je boriti se za treće mesto sa Novarom. Mislim da su Koneljano i Vero Volej ispred nas. Sezona je duga, trebaće nam vreme, očigledno. Trebaće i pomoć devojaka sa klupe, čeka nas ritam sreda-nedelja“.

U utorak ste saznali i četvrtog člana grupe u Ligi šampiona. To je azerbejdžanski Tovuz?

„U prvom trenutku bila sam oduševljena što su baš oni prošli do kraja, ali sada čujem da je put tamo veoma dug i naporan, što me ne raduje. Rekli su nam u klubu da se taj grad nalazi duboko u kontinentalnom delu, odnosno na spoju granica sa Jermenijom i Gruzijom. Kako god bilo, radujem se što ću posle dugo vremena videti moju staru drugaricu i bivšu saigračicu iz Zvezde — Martu Drpu. Dolazim i u Obrenovac, 3. decembra. Silno sam se obradovala žrebu kada sam čula da smo u grupi sa TENT-om. Posle pet godina i gostujuće utakmice sa Ezadžibašijem u Lajkovcu ponovo ću igrati u Srbiji. A potom i taj Istanbul — za mene poseban grad, kome se uvek radujem. Ezadžibaši je moj klub, tamo sam provela dve divne sezone i imam mnogo prijatelja. Što se tiče ambicija, realno dalje prolaze Ezadžibaši i mi, pri čemu imam dobar predosećaj da i protiv Turkinja možemo, iako su ove godine skupile moćnu ekipu“.

Pre nekoliko dana Maja je jedna od prvih na društvenim mrežama podržala akciju italijanskih klubova koji se protive novom predlogu kalendara FIVB — da se svetska prvenstva ubuduće igraju u decembru i januaru.

„Kao kapitenka ekipe, dobila sam obaveštenje iz Federacije i Udruženja klupskih liga da se pokreće akcija protiv predloga FIVB pod nazivom „nema klubova — nema igračica — nema odbojke“. Tu informaciju sam prenela svim devojkama unutar ekipe. A lično smatram da se do sada niko ne bavi igračicama, a važno je samo naći način da se uzme novac na uštrb zdravlja sportistkinja. Razgovarala sam i sa Andreom Lekić, jer se u rukometu veliki turniri već godinama održavaju baš u januaru. I iz tog razgovora sam shvatila da se igračicama, klubovima, pa i trenerima koji rade i u klubu i u nekoj reprezentaciji, posvećuje malo pažnje. U zaključku: za mene je januarski termin svetskog prvenstva katastrofa!

Nedavno je održan i žreb za svetsko prvenstvo 2027, i Srbija je dobila u grupu domaćina Kanadu, Ukrajinu i Kamerun. Prve dve reprezentacije prolaze u osminu finala.

„Nisam igrala na poslednjem svetskom prvenstvu, ali razumem da smo u grupi ponovo sa Kamerunom i Ukrajinom i da je jedina promena domaćin Kanada umesto Japana. Grupa će se igrati u Montrealu. Prolaz u drugu fazu nije pod znakom pitanja, ali je veoma važno zauzeti prvo mesto kako bismo u osmini finala izbegli Brazil. Biće ne lako: Kanada je pokazala koliko je dobra reprezentacija, kvalifikovavši se na Olimpijske igre iz prvog pokušaja i osvojivši titulu šampiona Severne Amerike. Imaće i veliku podršku sa tribina. U slučaju da dođemo do četvrtfinala, tamo će nas čekati Turska, Japan ili Rusija, i to je, bez sumnje, težak put!“

Pomenuli ste Rusiju — ona je u našem delu žreba. Koliko njihovo prisustvo menja raspored na svetskom prvenstvu?

„Što se tiče prisustva Rusije na svetskom prvenstvu, oduševljena sam. Iskreno, nisam mogla da dočekam kada će se vratiti na veliku scenu, jer sam velika poklonica ruske odbojke. Ne mogu da kažem da su sinonim za naš sport, ali sam počela da igram u vreme kada su ruske odbojkašice dolazile u Srbiju. Koliko god se njihova odbojka godinama menjala, mislim da ova generacija ima superkvalitet, bio bi greh da nisu igrale, i mislim da će na svetskom prvenstvu biti kandidatkinje za medalju i vizu za Olimpijske igre“.

Povezani članci