
U tome nema ničeg novog za srpski fudbal i nema nikakvog iznenađenja — videli smo kako je u okršaju sa najjačim evropskim reprezentacijama nastupila „A“ ekipa pod vođstvom Veljka Paunovića.
Ali način na koji su Orlići eliminisani zaslužuje samo jednu reč — sramota! Iako to nije opravdanje, kad smo već pomenuli seniorsku reprezentaciju, ona je bar gubila isključivo od kvalitetnih ekipa Nemačke, Holandije i Grčke (dva puta).
Dovoljno je samo pogledati rivale i rezultate omladinske reprezentacije pa da se zapitate kako je tekao izbor trenera ove generacije momaka koji treba da predstavljaju svetlu budućnost srpskog fudbala.
Fudbalski savez Srbije objavio je vest da je Slađan Nikolić novi trener omladinske reprezentacije — to se dogodilo 24. aprila ove godine. Uz kratko saopštenje o tome šta čeka novog trenera, u poslednjoj rečenici na zvaničnom sajtu FSS-a je pisalo:
„Prvi radni dan na novoj funkciji Slađan Nikolić je proveo u društvu Ranka Stojića, direktora za strategiju i razvoj fudbala FSS-a, i Predraga Rogana, koordinatora omladinskih reprezentacija FSS-a“.
Jasno je da je niti vukao upravo Ranko Stojić, koji je prethodno bio potvrđen za direktora za strategiju i razvoj fudbala pri FSS-u. I sasvim je logično da ta funkcija podrazumeva i uticaj na izbor trenera mlađih kategorija. Jednako je logično da taj izbor, shodno tome, podrazumeva i odgovornost.
Ovde se osvrnimo i na trenersku karijeru Slađana Nikolića. Naime: po završetku igračke karijere Nikolić je najpre bio trener u BASK-u, a zatim u Radu, gde je obavljao nekoliko funkcija, u poslednjoj sezoni 2017/18 — na mestu šefa stručnog štaba (12 utakmica).
Nedugo je Nikolić vodio i dobanovačku Budućnost (12 utakmica), zatim lazarevačku Kolubaru (23 utakmice), a potom je radio u mlađim kategorijama Crvene zvezde do septembra 2024. godine.
Sve je to bilo dovoljno da stigne poziv iz FSS-a: najpre je radio kao asistent u reprezentaciji do 19 godina, a u aprilu ove godine dobio je još jedan „poziv koji se ne odbija“ — upravo od Ranka Stojića.
Srbija je sigurno imala i bolje kandidate za mesto trenera generacije koja jednostavno mora da pokazuje bolje rezultate. A setimo se onih koje je Nikolić postigao kao trener i koje će crnim slovima ostati upisane u istoriju FSS-a.
Najpre, u prvom kolu kvalifikacija, u društvu Grčke, Portugala i Kazahstana Orlići su pod komandom Nikolića uspeli da zauzmu poslednje mesto! I to posle pobede nad domaćinom turnira Grčkom u prvom kolu.
Usledio je poraz koji je nagovestio debakl i, očigledno, razotkrio kvalitete stručnog štaba ove reprezentacije — od Kazahstana (1:3). Spas u poslednjoj utakmici turnira protiv Portugala nije usledio (0:1), i Orlići su zauzeli poslednje mesto u grupi.
Sistem kvalifikacija je takav da su ekipe koje su zauzele poslednja mesta odlazile u drugi krug kvalifikacija, gde su dobijale drugu šansu. Pravo da prođu u finalni, treći krug kvalifikacija imali su samo pobednici grupa, a u društvu Crne Gore, Farskih ostrva i Azerbejdžana, s obzirom na to da je Srbija dobila i pravo da bude domaćin tog turnira, sumnje nije smelo da bude.
Novu šansu dobio je i Slađan Nikolić, ali je još jednom omanuo. Jer kako drugačije objasniti da u takvom društvu, ne želeći da potcenjujemo rivale (i drugi igraju fudbal, zar ne), Orlići na domaćem terenu u Pančevu nisu uspeli da zauzmu prvo mesto?
Odgovornost mora da preuzme neko drugi osim trenera Nikolića, koji je u celoj ovoj priči i najmanje važan. Naravno, onaj koji ga je birao, a zatim, moguće, treba postaviti i pitanje ko je još, kompetentnije i odgovornije odgovoran za funkcionisanje mlađih kategorija, postavljao ljude na funkcije u FSS-u i po kojim kriterijumima. I koliko je sve to povezano sa politikom, ličnim poznanstvima i prijateljstvom…


