
Košarkaška sezona se vrti kao luda karusel — igranje na dan-dva postalo je privilegija ne samo NBA, to se odavno dešava i na evropskom kontinentu. Na Balkanu — tim pre. Između utakmica na dva takmičarska fronta, treninga i putovanja nađe se vremena i za razgovor. O klupskom izazovu, nadi reprezentacije, sve više magle oko koša… Jednom rečju, o svemu pomalo — sa čovekom poznatog prezimena.
Dario Đerđa poseduje dovoljno karijernog identiteta, uprkos slučajnom poklapanju sa legendarnim Josipom Pinom, kao i obavezama na klupi Bosne i nacionalne reprezentacije. Raspored u ABA ligi i Evrokupu, kao i predstojeći prozor kvalifikacija FIBA ne ostavljaju mnogo prostora za analizu i emocije.
Tim iz Sarajeva u regionalnom takmičenju ima skor 4-2 posle važne nedeljne pobede u Klužu.
„Moram da budem zadovoljan, nije lako. Odigrali smo tri utakmice u gostima, a zatim ugostili dvojac ekipa iz ukupno tri favorita za osvajanje trofeja ABA, i verovatno dva od tri kluba koja žele da budu u top 10 Evrolige. U prevodu: igrali smo protiv ekipa veoma visokog nivoa. Partizan i Dubai, realno, imaju materijal za veoma visoke ciljeve. Osim naše grupe, podsećam i na Crvenu zvezdu. Pobedili smo u gostima Studentski centar i Spartak. Ekipa iz Subotice je odlična, veoma dobro vođena (Vlada Jovanović, prim. aut.), na kraju krajeva, šampion Srbije. Svako im poštovanje. Moramo da nastavimo dalje“, realan je Đerđa.
Kakav utisak je ostavio Partizan?
„Izuzevno moćna ekipa, nedavno su doveli još dva pojačanja, što se pokazalo kao pravi potez. Protiv Bosne, na sreću, nije igrao Antonio Rivs, koji je praktično rešio utakmicu u „Dudovoj šumi“ protiv Spartaka. Jer crno-beli su, kako se kaže, bili u jami, ali je on osam-devet poena uzastopno vratio ih u život i zajedno sa Kevarijusom Hejsom doneo pobedu. To je zaista superekipa, sastavljena na svakoj poziciji sa dva-tri igrača. Sa poslednjim pojačanjima sastav im je prilično dobro popunjen, odličan trener… Naravno, klub sa velikim ambicijama, nadam se da će tako i da nastave.“
Sudijska kriza
Situacija sa sudijama u ABA ligi poprimila je takve razmere da je ozbiljno dovela u pitanje start sezone. Zahtev visokorangiranih arbitara, pre svega iz Srbije i Hrvatske, koji su tražili praktično stopostotno povećanje taksi, izazvao je sasvim drugačiji izbor menadžmenta takmičenja. Tako je, kroz neuspešnu „sindikalnu borbu“ za veće „dnevnice“, spisak onih sa pištaljkom pretrpeo tektonske promene zahvaljujući uvozu onih koji su se zadovoljili i sa manje od oko 1000 evra po utakmici.
„Trenerima nije dozvoljeno da komentarišu suđenje. Uostalom, ja sam čovek koji se bavi isključivo svojom ekipom. Naravno, liga određuje kako, šta i zašto. Liga mora da reši situaciju koja je bila, našli su mogućnost da počnu takmičenje, što je veoma važno. A ostalo — nije na meni da govorim, već da se fokusiram na posao i da iz utakmice u utakmicu budem bolji.“
A šta je sa Bosnom?
„Potpuno novi sastav, osim Edina Atića, što u ovom poslu nije lako. Izgleda drugačije nego prošle sezone. Plus moje odsustvo zbog obaveza u reprezentaciji krajem avgusta. Zatim smo relativno kasno (15. i 16. septembra) doveli još dva pojačanja, jer nismo znali da li ćemo igrati u Evrokupu. Nije bilo lako, ali momci su se dobro uklopili, solidno rade. Važno je da nas na startu sezone niko nije „ubio“, to jest nije nas nadigrao, sa svima smo se borili ravnopravno. A sada bi trebalo pokušati da se stvori kontinuitet. Vidite, svi imaju uspone i padove, pri prevelikom broju utakmica trenira se minimalno. Ne može se uvek zadržati stabilnost, moramo da budemo svesni da će biti loših dana i svega ostalog, ali pokušavamo da sve svedemo na minimum.“
Jadranska, zatim Goodyear, NBL, to jest ABA liga, počela je davne 2001. godine. Prošla je kroz razne faze — ima li i dalje budućnost?
„Na to treba gledati sa stanovišta današnjeg biznisa. Mislim da postoji veliko interesovanje za ono što se igra, znači, živeće. Lično sam više za profil od 18 klubova i da jedan od prvostepenih zadataka bude proizvodnja mladih igrača, što sada realno rade tri ili četiri kluba. Jer ako pogledate sastave u celini, primetićete da i Evroliga postaje starija iz sezone u sezonu. Mislim da to nikako ne smemo da dozvolimo. Jer šta se dešava u regionu, a i po celoj Evropi. Najbolji mladi odlaze, verovatno i zato što ne dobijaju šansu, iako su i pare u igri kada su u pitanju američki koledži. Tamo dobijaju materijalno zadovoljenje, a na Starom kontinentu — ne i mogućnost da igraju u značajnim klupskim takmičenjima. Problem koji potresa košarku Starog kontinenta, uključujući čak i jednu Španiju. I sve to nije dobro“.
Promocija Evrokupa
Kako vam je u Evrokupu, Bosna dugo nije igrala u nekom međunarodnom takmičenju?
„Kao klubu Bosni to je fenomenalno. Dobili smo šansu da se takmičimo, nasledili smo Monako, pošto se dogodilo to što se dogodilo sa klubom iz Kneževine. Veoma je važno za Sarajevo, za celu Bosnu i Hercegovinu, da igramo u tako velikom, drugom po rangu takmičenju, da ljudi mogu da gledaju odlične ekipe — PAOK, Bahčešehir, Romu… Svi oni čine skup odličnih individualaca, trenera… Mislim da će nam to pomoći da se podignemo, s obzirom na to da imamo igrače koji nikada nisu igrali u većim međunarodnim takmičenjima. Tako je „složen“ i budžet, da možemo da se nosimo u ABA ligi, a što se ostalog tiče — videćemo šta ćemo dalje. Nismo znali da ćemo igrati u Evrokupu. Što se mene tiče, to je super za klub, grad, zemlju. Igokea u FIBA Ligi šampiona, mi u Evrokupu — dva tima koja, bez sumnje, promovišu košarku Bosne i Hercegovine, a i balkansku“.
Sagovornik Sport kluba širi temu od koje mnogi okreću glavu, gledajući do sledećeg takmičarskog kola ili tekuće sezone.

„Dolazimo do situacije kada više nema koga od mlađih, domaćih da se stavi u tim, i vrtimo se u krug, dovodimo veliki broj stranaca. Ali kakva su to strana pojačanja i šta nam uopšte donosi takva, u izvesnom smislu odlivom mladih nametnuta tendencija. Trebalo bi da proširimo efekte i na nacionalne reprezentacije, jer veliki broj momaka koji odlaze na koledž više ne mogu svaki put da igraju za reprezentaciju. Ne govorim o ekstra-igračima iz NBA, već o momcima koji bi možda mogli da se uklope, dobivši šansu da se pokažu kroz nacionalne timove i zatim odu u bolje evropske klubove. Ali, nažalost, to se ne dešava, jer su otišli preko Atlantika. Brojke su iz godine u godinu sve veće, i već sada u svakom koledžu po trojica-četvorica sa Starog kontinenta, to je poprimilo razmere… To je smrt za evropsku košarku“.
Klub-bombona
„Igrali smo sa četiri najjače ekipe u Evrokupu — PAOK i Bahčešehir, zatim dva učesnika Evrolige, Partizan i Dubai. Navijači su počeli da shvataju da u svakoj utakmici dajemo sve od sebe, i nadam se da će nas podržavati u još većem broju. Dogodilo se i nesrećno poklapanje sa gradskim fudbalom, Sarajevo — Željezničar. Ali, uprkos tome, mislim da će publika doći, jer voli košarku najvišeg nivoa. A to je opet u interesu Bosne — da igra u Evrokupu i dobrim takmičenjima. Stalno ponavljam: Bosna ne može da se nosi sa Partizanom, Zvezdom, Dubaiem i nekim budžetima, ali možemo da budemo srednje dobar, volim da kažem, bombona evropski klub. Kiks je, bez sumnje, bio poraz od bugarskog Balkana u Sarajevu“.
Uz pomen poslednjeg: ostale su dve nedelje do pretposlednjeg prozora kvalifikacija FIBA za mesto na SP 2027, na koje se može računati, pre svega, da ili ne Džanan Musa?

„Tokom gostujuće utakmice Dubaija u petom kolu ABA lige razgovarao sam sa Dejanom Kamenjaševićem, generalnim menadžerom. Što se tiče Kenana Kamenjaša, problema neće biti, posebno za prvu utakmicu 26. novembra protiv Islanda. Međutim, što se Musa tiče, još ćemo videti, s obzirom na to da je u Sarajevu imao prvu utakmicu posle pet i po meseci. Videćemo kako će njegovo koleno reagovati na opterećenje i sve ostalo, da bismo bili sigurni šta on (ne)može, a u dogovoru sa Kamenjaševićem i trenerom Ćavijem Paskvalom — koliko ćemo moći da ga koristimo i koju od dve utakmice će moći da odigra. Sa Kamenjašom je sve u redu, on će igrati obe utakmice, a sa Džananom za sada ne znamo“.
Bez evropske NBA
Budućnost evropske klupske košarke?
„Voleo bih da sami odlučujemo o sebi. Ne bih voleo evropsku NBA. Mislim da bi ona stvorila velike disproporcije u evropskoj košarci. Više sam za varijantu da se zadrži status-kvo — Evroliga i sve ostalo. A u životu uopšte nema ničeg lepšeg od toga kada možeš sam da odlučuješ o sebi“.
I Srbiju i Bosnu očekuju dueli sa Litvanijom, koja je bila u ozbiljnoj krizi zbog odbijanja igrača, direktno povezanih sa tadašnjim predsednikom federacije Mindaugasom Balčijunasom. Kakva je sadašnja situacija?
„Angažovali su novog glavnog trenera Dainijusa Adomaitisa, doći će u Sarajevo krajem novembra u najjačem sastavu. I uprkos problemima, uradili su nešto fenomenalno. Pre nego što su odlučili ko će biti novi predsednik federacije (Rolandas Skajsgiris, prim. aut.), zajedno su se okupila četiri kandidata. To je ono što ja nazivam kada postoje ljudi koji vole košarku i žele da daju najbolje svojoj zemlji. Kvartet se tada dogovorio, pre svega: ko god bio izabran za predsednika, trener će biti „taj i taj“. Tako su prvo izabrali Adomaitisa, a tek onda odlučivali o prvom čoveku nacionalne federacije. To je sjajno, jer su stavili po strani svoja ega i izabrali dobrobit litvanske košarke“, — zaključuje Đerđa.


