Previše je Karlika Džonsa u igri Partizana

Košarka
U utakmici protiv Valensije Karlik Džons proveo je na parketu 31 minut i 23 sekunde — to je njegovo najveće igračko vreme u jednoj utakmici Evrolige ove sezone posle večitog derbija, u kojem se igralo i produžetak i u kojem je Karlik odigrao skoro 37 minuta.
0 pregleda
6 min čitanja
Previše je Karlika Džonsa u igri Partizana

U utakmici protiv Valensije Karlik Džons proveo je na parketu 31 minut i 23 sekunde — to je njegovo najveće igračko vreme u jednoj utakmici Evrolige ove sezone posle večitog derbija, u kojem se igralo i produžetak i u kojem je Karlik odigrao skoro 37 minuta. Uz to, pošto je on alfa i omega Partizana, svi napadi dok je Karlik na parketu idu preko njega.

Džons je odličan igrač, najbolji u nebrzim prodorima, u kojima je strpljiv, u kojima dugim korakom može da promeni ritam, nađe saigrača ili završi šutem ispod obruča, vrlo često uz kontakt. Međutim, potrebna mu je neka pomoć. Stalno ga udaraju, što mu izuzetno otežava posao, a uz to ga iritira i činjenica da ga sudije ne cene previše, pa ponekad pištaljka ćuti kada se kontakt i čuje i vidi sa nivoa 400. Uz sve to, on mora stalno da donosi odluke o pozivanju kombinacija, a i to je dodatna iscrpljujuća radnja.

Ali i za njegove prodore celoj ekipi je potrebno da bude znatno opasnija. Ako protivnik shvati da su šuteri Partizana bezopasni, pustiće ih da šutiraju, a nabiće reket, a tamo Karlik nema prostora. Međutim, kada bi se pojavio makar još neko ko je opasan po obruč protivnika, odbrana bi se raširila i stvorila bi se neka vrsta malog koridora kroz koji bi plejmejker reprezentacije Južnog Sudana proklizao. Tako je drugi najopasniji igrač Partizana postao Tonje Džekri. Čast mu i hvala, ali moraju da postoje i neki drugi igrači koji su dužni da tu ulogu preuzmu pre njega.

Greška je zapravo u koncepciji građenja tima

Od samog početka priprema Partizana imam osećaj da nema smisla potpisati jednog igrača za toliki novac koliki je dobio plejmejker Partizana (govori se o dva i po miliona evra po sezoni), a zatim ga okružiti igračima koji ne zaslužuju ni pola miliona. Zašto si onda potrošio dva i po miliona na jednog? Rezultat nećeš dobiti. Džonsu je u ekipi potreban još jedan „ball handler“. Užasno mi je neprijatno kada moram da koristim engleske izraze, pa ću prevesti — dakle, potreban mu je još jedan igrač koji će dominirati s loptom.

Prošle sezone to je bio Nik Kalates. Njih dvojica bili su zajedno u petorkama, Karlik nije morao toliko da organizuje, i delili su plen (loptu). Tu je bio i Dvejn Vašington, koji je, kakav god bio, donosio poene.

Pre dve sezone ekipa je bila sastavljena od istih takvih dominirajućih bekova. Tu je ponovo bio Vašington, Ife Lundberg, od kojeg se nije očekivao takav pad forme, kao i Frenk Nilikina, koji, kako se ispostavilo, fizički nije spreman za zahteve Evrolige.

Ove sezone uz Karlika su Alesandro Pajola, Luka Vildosa i donekle Kajl Olmen kao igrači koji će biti „jaki s loptom“ (izbegavam izraz bol hendler). Sva trojica su prvenstveno defanzivni igrači ove sezone, mada Olmen, čini se, više uopšte ništa ne igra. Pajola je onaj koji je imao dobre minute i koji je menjao Kalika, i čak je pogađao trojke protiv Baskonije, ali protiv Valensije nije bio u stanju da bude taj koji će nešto da reši. Partizan je pao protiv Valensije u poslednjoj četvrtini. Tada su ponovo svi gledali u Džonsa, čekali od njega poene, a on je do tog trenutka već imao 17 poena, dodao je i četiri asistencije… Neko mora da nastavi posao, ali tog nekog nema.

Pajola nije taj

Alessandro Pajola je pokazao svoju vrednost u Partizanu. Igra odlično u odbrani, neumoran je, baca se, asistira, stvara za druge, ali on nije igrač koji će biti druga violina. Nije me mrzelo, premotao sam Virtus — uz Pajolu su uvek bila najmanje dva, a ponekad i tri beka koji isključivo dominiraju s loptom.

Prošle sezone Karsen Edwards, Matt Morgan i Luka Vildosa, pre toga Ajezeu Kordinije, Morgan, Heket, Vill Klajburn, Brendon Tejlor, a ranije u istoj ekipi Kordinije, Ludberg i Heket, ako kopamo još ranije — Teodosić i Menion uz pomenutu trojku. Dakle, Pajola može da bude koristan, ali od njega se ne može očekivati da donese „instinkt ubice“ koji će sam da stvara, prolazi…

Razloge za poraz od Valensije može se tražiti na raznim mestima. Lično me najviše boli skok i broj drugih šansi koje je imala Valensija. Boli i šut, ali to za Partizan nije novost. Međutim, šut je promenljiva kategorija i jednom će ući. Ali ako si pogrešio u koncepciji sastavljanja tima, to se neće ispraviti.

Partizan može da igra i još agresivniju i još bolju odbranu. To je sjajno. Ali u Evroligi to nije dovoljno ni blizu da bi se pobeđivali najbolji timovi, bar neki od njih. Valensija je morala da bude pobeđena napadom, a on je posustao u trenutku kada je Džonsu bila potrebna pomoć. To se dosad dešavalo mnogo puta, dešavalo se i u sezoni 2024/25, kada Lundberg nije dorastao tome, ali u sadašnjoj ekipi Partizana nema čak ni kandidata koji bi uzeo malo kolača i nešto uradio svojim rukama.

Zbog toga je moglo da se nakupi upravo takvih poraza, u kojima Karlik, a s njim i Partizan, ostanu bez goriva u rezervoaru. To dalje vodi ka padu na tabeli, jer samopregornost i odbrana nisu dovoljni za plej-of, koji je deklarisan kao cilj.

Povezani članci