Problem je što ovaj tim više ne veruje u sebe

Fudbal
Bez Pavlovića, Vlahovića, Lukića, Kostića, Stankovića i Terzića Srbija izgleda sasvim drugačije.
1 pregleda
3 min čitanja
Problem je što ovaj tim više ne veruje u sebe

Neke istine stanu u 30 sekundi. U jednom trenutku.

Odlazeći sa stadiona Zvezda u petak uveče, jedan od višedecenijskih letopisaca dešavanja u federaciji i reprezentaciji samo je slegnuo ramenima:

„Šta može Veljko? To je sve što ima, ne razumem šta očekujete od ove ekipe…“

Možda je i u pravu. Bez Pavlovića, Vlahovića, Lukića, Kostića, Stankovića i Terzića Srbija izgleda sasvim drugačije. Niko posle svih iskušenja, zamki i rebusa ne bi rizikovao da predviđa brz korak napred. U Srbiji je teško okupiti zajedno zvučna imena, ali bi takva ekipa nosila u sebi mnogo više od običnog borbenog potencijala. Barem da se fudbalski bori, pa šta bude!

A između toga postoji još jedna priča…

Na drugoj strani „sveta“ jedan od retkih istinskih filozofa među sportskim novinarima, Miroslav Gavrilović, posle prijateljstva sa Vujketom, Ljupkom, Kosanom, Tošom Manojlovićem i još nekoliko majstora svog zanata, ovaplotio je teoriju:

„Ekipa je drugo lice trenera! Ništa više…“

To važi i u slučaju Veljka Paunovića. Trenera koga su poslednjih dana prepustili na milost i nemilost oluja industrijskog fudbala. Onog u kome svaka sekunda skupo košta! Bez podrške federacije, bez kormilara na brodu na kome je u petak uveče proslavio tačno 365 dana, on je u međuvremenu upao u ozbiljnu jamu problema.

Bez navijača i armije za leđima, i u ovoj nevolji je potvrdio da će ponovo biti mio, pristojan, sa dobrim rečima. To nije bilo veče za analize, statistiku i „hladne obloge“. Golim okom se videlo: Paunovića je žarila stolica u Medija-centru stadiona „Rajko Mitić“. Hteo je da kaže još nešto…

Najmanje dve rečenice koje nije izgovorio do kraja.

„Niko ne voli da gubi, ali ekipa koja ume da pobeđuje uvek nađe put da se tome vrati. Uveren sam da je to pred nama, ali u ovom trenutku to nije ono o čemu treba da govorimo“, odbio je Paunović razgovor o sada već ozbiljnom problemu tihog formiranja mentaliteta gubitnika kod ekipe.

Međutim, trenutni momenat fudbalske Srbije ne priznaje diplomatiju i bekstvo od istine. Ni skrivanje od javnosti! Narasle probleme trener ne može da reši sam, to vidi i „jednooki Džek“. Neće mu u tome pomoći ni saborci iz Španije, koji su svetlosnim godinama daleko od mentaliteta ovdašnjih mesta. Nikoga više nema na Terazijama 35, ni u okolnim zgradama pod okriljem FSS. Uskoro će tamo pokucati stranac…

Ostali su sami: Paunović i igrači. Moraju zajedno da se suoče sa istinom. Jer ova ekipa više ne veruje u sebe. Posle devet poraza u 11 mečeva, od kojih sedam uzastopnih, to će postati najveće iskušenje za Veljka Paunovića. Kako vratiti poverenje armije oborenih glava i pogleda? Dostojan odgovor mogao bi da bude predznak izlaska iz krize. Ništa više…

Povezani članci