
Liam Lawson nikada nije podbacio u Red Bull Racingu 2025. godine. Red Bull je podbacio sa Liamom Lawsonom.
Zadržavanje njegovih usluga još godinu dana nije samo logična odluka, već je možda i prvi znak da organizacija menja navike stečene pod Helmutom Markom. Međutim, možda treba da napravi još jedan korak kako ponovo ne bi izneverila Lawsona.
Treba da prestane da se odnosi prema svojim mladim vozačima — uključujući Lawsona — kao prema robi sa rokom trajanja.
Teško da će se iko sporečkati sa tim da Novozelanđanin nije samo zaslužio da ostane u F1 posle svojih nastupa ove godine, već je i zaradio to pravo pod pritiskom neizvesnosti u vezi sa svojom budućnošću toliko dugo. Mnogi bi verovatno pukli ili počeli da osećaju razočaranje, ali Red Bull ga je dobro naučio da se brani od tog pritiska i ne dozvoli mu da utiče na njegove rezultate.
Njegov najjači niz u godini poklopio se sa periodom kada je padok sve češće postavljao isto pitanje, i to sve glasnije: šta još taj momak treba da uradi da bi obezbedio svoju budućnost?
Konačna potvrda stigla je posle serije od pet trka sa osvojenim poenima, od kojih je četiri završio kao sedmi, što ga je izdvojilo u posebnu kategoriju u sredini poretka. Taj niz je takođe uključivao impresivne nastupe u kvalifikacijama i smele manevre na stazi. Zauzima deveto mesto u ukupnom plasmanu, sa više nego dvostruko više poena od Pierre Gaslyja, koji zauzima sledeću poziciju u šampionskoj tabeli. I dobrim delom zahvaljujući Lawsonovom doprinosu, Racing Bulls sada, čini se, obezbeđuje najbolji rezultat u istoriji tima.
2026. godina je za Lawsona svakako njegova najjača sezona do sada, barem u F1. Ali to je i prva sezona u kojoj je zaista mogao da dokaže šta ume, a da nije bio pozvan kao zamena ili u žurbi bačen u nemoguć zadatak, kao što se dogodilo početkom 2025. godine.
Liam Lawson, Red Bull Racing
Užasne dve trke Lawsona za Red Bull zapravo nikoga nisu iznenadile — osim, po svemu sudeći, same organizacije. Međutim, očekivati da pokaže znatno bolji rezultat u okolnostima svog unapređenja — našavši se u istoj garaži sa Maxom Verstappenom posle samo 11 startova u F1 — bilo je ravno očekivanju da student koji je tek završio medicinski fakultet izvede operaciju na otvorenom srcu drugog dana rada. Ili da vatrogasca pošalju u neboder u plamenu na prvi poziv, a da nije spasao ni mačku sa drveta.
Pa ipak, te dve trke ostaju na neki način odlučujući deo toga kako se Lawson danas doživljava — i možda jedan od razloga zašto je njegova budućnost tako dugo potvrđivana. Predstava o njemu kao čoveku koji je dobio šansu i podbacio, po svemu sudeći, i dalje dominira u proceni Lawsona kod nekih ljudi, kako izvan Red Bulla, tako i unutar organizacije.
Ali ako se prosto zaborave ta dva meseca — što je, kako se činilo, i sam Novozelanđanin učinio, svesno ili kao oblik samoodbrane — slika izgleda sasvim drugačije. Dobro je nastupio zamenjujući Daniela Ricciarda 2023. godine, a zatim je snažno odradio kraj sezone kada je konačno zamenio Australijanca godinu dana kasnije.
Ali Lawsonova karijera u F1 do sada je, uprkos tome što nikada nije menjao poslodavca, bila neverovatno fragmentisana. Bila su ta dva kratka perioda u timu iz Faenze, zatim luda žurba u Red Bullu, posle čega je usledilo degradiranje. Zanimljivo je da su ga čak i ove godine — prve u kojoj će završiti sezonu sa istim timom sa kojim je započeo predsezonska testiranja — još pozivali na tri trke da zameni Isacka Hadjara.
Pa ipak, postoji jedna važna stvar koju vredi zapamtiti o Lawsonovoj 2026. godini. To nije samo njegova najbolja godina. Možda je najbolja upravo zato što je konačno mogao da pokaže šta ume kada ga ne koriste kao hitno rešenje za popunjavanje iznenada oslobođenog kokpita. Današnji VCARB 03 je prvi bolid koji zaista može da nazove svojim u Formuli 1, jer je radio na njegovom razvoju prošle godine i propisno ga testirao pred šampionat.
Lawson je takođe iskusniji, da. Ali još mu je samo 24 godine, što je pomalo teško shvatiti, s obzirom na sve kroz šta je već prošao u F1. I da nije bilo podbacivanja u martu 2025. godine, sada bi ga doživljavali kao nekoga ko kuca na vrata Red Bulla, a ne kao nekoga ko se bori za pravo da ostane u Racing Bullsima.
Liam Lawson, Racing Bulls
Odluka koja je usledila da se Nikoli Colovu odbije mesto kako bi se zadržao Lawson, nije samo dokaz koliko Red Bull visoko ceni sezonu Novozelanđanina. To je takođe, možda, jasan znak da organizacija počinje da se udaljava od beskompromisnog pristupa Marka i njegove sklonosti ka iznenadnim, dramatičnim odlukama.
Ne može se poreći da je Austrijanac izgradio nešto neverovatno uspešno sa svojim juniorskim programom, i rezultati njegovog rada govore glasnije od svake kritike. Čak i u trenutnom poretku ima mnogo bivših juniora Red Bulla koje je Marko doveo u F1. Ali takođe je istina da neki vozači nikada nisu razvili svoj puni potencijal u okviru tog sistema.
Najbolji od najboljih, uključujući dva četvorostruka šampiona sveta vaspitana Markovim pristupom, najbolji su dokaz njegove procene. Ali ima i vozača kao što su Jean-Eric Vergne, Sebastien Buemi i čak Daniil Kvyat, koji su potencijalno mogli da pruže više da ih nisu zaobišli, pokazali im vrata ili ih prerano unapredili.
Ima i drugih imena koja se mogu navesti — i, na kraju krajeva, većina njih takođe duguje svoju karijeru i uspehe u drugim šampionatima ili timovima Red Bulla samom Marku. Ali postoji neosporeni osećaj da su neki od njih mogli da pruže više organizaciji koja ih je pokupila u mladom uzrastu.
Lawsonova karijera u F1 sada je mogla da se završi isto kao Vergneova krajem 2014. godine, kada Francuz nije zadržan u Toro Rossu posle tri sezone, ali nije dobio ni unapređenje u Red Bull kada je Sebastian Vettel odlučio da pređe u Ferrari.
Jean-Eric Vergne je bio ravnopravan sa Danielom Ricciardom u Toro Rossu, ali su njihove karijere u F1 krenule sasvim različitim putevima
Marko je umesto toga u žurbi prebacio Kvyata u seniorski tim, iako je Vergne sa komotnom prednošću nadmašio Rusa po poenima u njihovoj jedinoj zajedničkoj sezoni. JEV nikada nije našao drugo mesto u F1, iako je ranije gotovo da nije zaostajao za Danielom Ricciardom. Kvyat se našao u istoj poziciji kao neiskusni vatrogasac, u kojoj će se Lawson naći deceniju kasnije — i izgubio je mesto u Red Bullu nešto više od godinu dana posle unapređenja.
Ali ako Red Bull zaista menja pristup, treba takođe da prestane da se odnosi prema Lawsonu kao prema gubitniku. Jer pre godinu i po nije podbacio on, već sistem u kojem su svi ocenjivani po istoj meri: ako si dobar kao Verstappen, preživećeš. Ali nisu svi takvi — ne samo sa stanovišta apsolutnog talenta, već i sa stanovišta toga kako se razvijaju. Na kraju krajeva, talenti generacije su talenti generacije upravo zato što su retki.
Sada ima govora o tome da Lawson poseduje potencijal šampiona sveta — što je tipično za F1. Kada neko impresionira, govora o tome će uvek biti. To je lepa fraza koja se može prikačiti talentovanom vozaču, ali znači otprilike koliko i potpuni otpis nekoga posle dve trke.
Lawsonova 2027. godina verovatno će početi u senci pretpostavki da bi mogla da bude njegova poslednja godina u F1. Jer tokom godina pod Markom Red Bull nas je naučio da verujemo da njegovi mladi vozači imaju rok trajanja, i da ako se nekako nisu probili u seniorski tim pre tog datuma, moraju da ustupe mesto sledećoj generaciji.
Liam Lawson, Racing Bulls
Ali da li je to zaista ispravan pristup?
Možda je to pitanje na koje Red Bull treba sam sebi da odgovori. I ako zadržavanje Lawsona zaista signalizira promene, možda bi organizacija trebalo jasnije da stavi do znanja da će od ovog trenutka sve biti drugačije — da vozač koji pokazuje rezultate ne treba da se plaši da će biti izbačen samo zato što je postao previše iskusan.
Imao on potencijal šampiona sveta ili ne, Lawson je dokazao da je dovoljno dobar da nastupa u F1 — i odlično obavlja posao za tim za koji nastupa.
I nastavak odnosa prema njemu kao prema gubitniku takođe neće pomoći tom timu da od njega izvuče maksimum.


