Soro i vaterpolisti: šansa za nove ljude

Vaterpolo
Šest meseci je prošlo od dana kada je 11 srpskih vaterpolista iz sastava evropskog šampiona objavilo da ne želi da igra za nacionalni tim dok su na čelu federacije predsednik Slobodan Soro i njegov tim, izabrani nekoliko dana ranije.
1 pregleda
5 min čitanja
Soro i vaterpolisti: šansa za nove ljude

Upravo na Đurđevdan Jakšić i njegovi saigrači stavili su tačku na događaje koje je pokrenuo sam Soro javno iznetom ocenom postignutih uspeha u Parizu i Beogradu, nastavio trener Uroš Stevanović gotovo trenutnom ostavkom, a završilo 11 igrača.

Novi trener Vujasinović je naporno radio sa drugim igračima tokom leta, osvojio bronzu na Mediteranskim igrama u Tarantu, a zatim pokušao da ubedi igrače da promene odluku i nastave da nastupaju za reprezentaciju. Bezuspešno!

U januaru Srbiju čekaju kvalifikacije u Istanbulu za Svetsku ligu. Ako ih prođu, u februaru će se u Atini održati finalni turnir, čiji pobednik dobija olimpijsku vizu. Nakon toga — svetsko prvenstvo u Budimpešti, gde će dve najbolje ekipe, koje još nemaju vizu, dobiti pravo da igraju u LA 2028. Ekipe koje se do tada ne kvalifikuju na Igre dobiće još šansu na EP 2028 (jedna viza) i na kvalifikacionom turniru (tri poslednje vize).

Vaterpolo reprezentacija Srbije 2008
Vaterpolo reprezentacija Srbije 2008

Kao trostruki uzastopni olimpijski pobednik, kao najuspešnija reprezentacija u ovom veku, Srbija je dužna da se pojavi u najjačem mogućem sastavu. Bez ovih 11 igrača (Filipović, braća Rašović, braća Jakšić, Vico, Lazić, Ranđelović, Drašović, Dedović i Mandić) biće teško čak i izboriti vizu, a kamoli biti u bliskoj konkurenciji za medalje. Inače, pored ovih 11, pitanje je šta će biti sa veteranom Ćukom i Lukićem, koji je diskvalifikovan i u međuvremenu promenio klub, prešavši u Radnički iz Novog Beograda.

Kako stvari sada stoje, Vujasinović na tabli nema najjače figure. Pošto u federaciji nije bilo ni „r" od rešenja za situaciju nezapamćenu u srpskom sportu, očekivalo se da bi mogli da intervenišu, na papiru, najvažniji ljudi našeg sporta — ministar Zoran Gajić i predsednik SOK Dejan Tomašević. Od toga, bar javno, nije bilo ničega. Kao da to nije važno.

Odmah da se dogovorimo: osnova spora nije politika, niti pripadnost ili odricanje od veza sa SNS. Istina, akciju za promociju Slobodana Sore vodio je visoki funkcioner do nedavno vladajuće partije Aleksandar Šapić, i time je, kao i godinama unazad, rukovodstvo federacije, bez obzira na lične stavove, bilo primorano da bude apsolutno lojalno.

Soro i vaterpolisti: šansa za nove ljude
Soro i vaterpolisti: šansa za nove ljude

Kako god to u VSS poricali, malo ko će poverovati da za neke odluke zeleno svetlo od Šapića nije bilo obavezno. Zapravo, upravo su odnosi tadašnjeg trenera Stevanovića, njegovog Radničkog i VSS sa Novim Beogradom, personifikovanim u Šapiću i Sori, od početka 2023. bili uvod u priču sa, za sada, tužnim krajem.

Vaterpolisti su u ličnim razgovorima ponekad iznosili i svoja politička razmišljanja, ali osim Dušana Mandića niko to nije javno pokazao. Njegova odluka da ostavi pruženu ruku Šapiću u vazduhu u Skupštini grada bila je povezana sa odnosima u Novom Beogradu. Za igrače je do izjava Sore reprezentacija javno bila jedina partija. A sada, kada je Soro rekao to što je rekao, a igrači izneli svoje, umešala se politika kojoj u ovom slučaju nije mesto.

Mnogo je pogubnija inertnost sa kojom su Gajić i Tomašević sve to posmatrali. Kao da imamo desetine izuzetnih sportista i reprezentacija, pa nam jak vaterpolo sastav nije potreban. Naprotiv, uspešnih rezultata, posebno u ekipnim sportovima, sve je manje, ali o tome se, kao i o nizu drugih anomalija u srpskom sportu, malo govorilo.

Sada je šansa za nove ljude. Najkasnije za mesec dana biće poznat novi ministar sporta, kome će odmah, ako realno procenjuje situaciju, vaterpolo problem biti kao vruć krompir u rukama. Mišljenje ljudi iz SOK neće biti relevantno, jer će oni imati svoje probleme.

Šta će ministar raditi da ispuni cilj vraćanja igrača? Da li će Soro otići u novim okolnostima, da li će se strasti stišati nekim razgovorima (u to je teško poverovati) ili će igrači ponovo zvanično odbiti nacionalni tim — ostaje da se vidi. Jer ako ih 2027. nemamo, pitanje je da li bi kasniji povratak imao smisla.

Dakle, vremena nema. U decembru će biti pripreme za Svetsku ligu. Tamo neće biti evropskog šampiona. Voda je do grla. I na kraju, zamislite tradicionalnu svečanu ceremoniju SOK, izbor najuspešnijih, na kojoj će vaterpolisti po ko zna koji put biti najbolja ekipa, a Uroš Stevanović, ako ne najbolji, onda u krugu najboljih trenera. Ko će biti u Domu Narodne skupštine, ko će čestitati, a ko primati priznanje?

Povezani članci