
Ponekad je zaista veoma teško gledati kako igrači Partizana pokušavaju da postignu glavni cilj košarke — ubace loptu u koš. Statistika to samo potvrđuje: crno na belo, „crno-beli“ u napadu izgledaju poražavajuće.
Ako se uzmu u obzir apsolutno svi napadački pokazatelji, nema nijedne kategorije u kojoj se „parni valjak“ nalazi iznad 16. mesta. Naravno, ako se ne računa broj izvedenih slobodnih bacanja po utakmici (19.3) — tu su na 12. mestu.
Međutim, to im malo pomaže, jer su po procentu realizovanih slobodnih bacanja na samom dnu sa 71.1%. Najgori su i po broju pogođenih trojki po utakmici (7.2), kao i po broju postignutih poena (78.2).
Uprkos izuzetnoj odbrani, ne postoji tim koji je postigao bilo kakav značajan uspeh isključivo igrom na jednom kraju terena. Najbolji trojkaš tima je Itan Tompson sa veoma dobrim 41%, a sledi ga Luka Vildoza, koji sa zabrinjavajućih 27% ne bi trebalo da se nalazi na drugoj poziciji.
Tim Đoana Penjaroje zauzima 11. mesto na tabeli Evrolige sa skorom 6-6, uprkos ozbiljnim problemima u napadu, ali prošla je skoro trećina sezone i nema nikakvih naznaka da će oni ikada biti rešeni.
Partizan uglavnom promašuje lake, otvorene šuteve sa distance. Ispod koša su previše često „isticale“ sigurne lopte, što govori o tome da takav ishod brojnih napada ne može biti slučajnost.
Prvu priliku da konačno pokažu svoje šuterske kvalitete Beograđani će imati već u petak, kada u dvorani „Aleksandar Nikolić“ u 20.45 dočekuju Bešiktaš u 13. kolu elitnog takmičenja.


