
Autori su ga, između ostalog, pitali o bolnom rastanku Željka Obradovića i Partizana godinu dana ranije i dobili veoma zanimljiv odgovor.
Šašić se najpre ogradio da su njegovi odnosi sa porodicom Obradović pre svega prijateljski i zasnovani na višedecenijskom poštovanju i poznanstvu, a zatim je počeo priču „iz prve ruke“.
„Gledajte, pre svega, ta situacija nije počela samo prošle sezone. Dobro? To se dešavalo i ranije. Iza svega toga stoji duga istorija o tome kako je sve počelo. Zapravo, mesecima pre nego što je podneo ostavku, ja sam ga preklinjao. Bukvalno svakog dana sam ga preklinjao da prestane“, rekao je Šašić za "EuroLeague Inside" i dodao da je Željku bilo veoma teško da se odluči na taj korak.
„Za trenera kao što je on bilo je izuzetno teško da donese odluku o ostavci, jer on nikada u životu nije podneo ostavku i nikada u životu nije bio smenjen. To je bila veoma teška odluka.“
Da li je podnošenje ostavke doživeo kao neuspeh?
„Ne, pre je to bilo u smislu: 'Ne želim da ostavim svoje ljude u nevolji'. To je bio veći problem. Ali, gledajte, iza svega toga stoji toliko toga da bih sada mogao tri dana da pričam o celoj toj situaciji. Ali dozvolite mi da vam objasnim u čemu je stvar“, rekao je i započeo monolog koji nećemo prekidati.
„Stranci te uvek poštuju više nego tvoji ljudi…“

„Kada se Željko vratio u Beograd, shvatio sam jednu stvar. Dok je bio u Istanbulu, posetio sam ga 54 puta. Uvek sam odsedao u njegovoj kući. To jest, provodili smo zajedno po 24 sata. Šetati s njim po Istanbulu — bukvalno ludilo. Bukvalno ludilo. Isto je i kada šetaš sa Željkom po Atini. To je bukvalno ludilo. Ali onda se vratio u Beograd, i provodili smo mnogo vremena zajedno u Beogradu. Skoro niko mu nije prilazio.
„Tada još nije radio u Partizanu. To jest, govorim o periodu kada nije bio angažovan kao trener. Jer, znate kako ovde ljudi lude za Partizanom, to je neverovatno. Dakle, kada nije radio, u jednom trenutku sam ga pitao: 'Zašto ti ovde niko ne prilazi? Zašto niko ne traži da se fotografiše s tobom? Zašto ti ne traže autograme i tako dalje, i tako dalje?' A on mi je rekao: 'Zato što te stranci uvek poštuju više nego tvoji ljudi'. I to je, recimo, jedna od stvari koje mogu da vam ispričam.“
Zatim je prešao na Obradovićev povratak, to jest na drugi deo saradnje sa Ostojom Mijailovićem, koja je trajala četiri i po godine.
„Način na koji se predsednik Partizana ophodio prema njemu bio je… Predsednik je sebi dozvolio da potpiše igrača bez Željkove saglasnosti. To se nikada nije dogodilo u njegovoj karijeri. A reč je o klubovima kao što je Real Madrid, u kojem je radio, Fenerbahče, u kojem je radio, Atletiko, u kojem je radio. Neću sada da nabrajam sve klubove. A predsednici tih klubova su mnogo veće figure od predsednika Partizana, i nikome od njih nikada nije palo na pamet da mu to uradi. Niko se nikada nije usudio na to“, rekao je i nastavio:
„Dakle, to je samo mali deo cele priče zbog koje se zapitaš: 'Kako je takvo nešto uopšte moguće?' Ali jednostavno je bilo previše takvih situacija. Prošao je kroz mnogo toga, kroz mnoge situacije koje su apsolutno neprihvatljive.“
Na pitanje kako bi sve mogao da sažme u dve rečenice — zašto je Željko napustio Partizan — odgovorio je:
„Zbog stalne prevare, laži i manipulacija.“


