Partizanov šou jednog igrača u napadu i čvrsta odbrana

Košarka
Od trenutka kada je postalo poznato ko će igrati za Partizan ove sezone, bilo je jasno kakav stil igre će izabrati tim pod vođstvom Joana Penaroye.
0 pregleda
5 min čitanja
Partizanov šou jednog igrača u napadu i čvrsta odbrana

Zaista, Antonio Reeves je stigao, a Luca Vildoza i Ethan Thompson su bekovi koji imaju poene u rukama, iako u Evroligi to još nisu pokazali, posebno Thompson. Međutim, od samog početka je bilo jasno da će tim zavisiti od Carlika Jonesa u napadu, a da će cela igra biti zasnovana na dobroj odbrani i maksimalno mogućem broju poena iz brzih kontranapada.

Za sada Partizan izgleda otprilike tako. Četiri pobede u devet utakmica — nije loš rezultat, tim pre što crno-beli pred sobom imaju četiri utakmice u Beogradu, pa navijači s pravom očekuju da će posle 13 kola Partizan imati pozitivan skor.

Partizan ima jedan od najslabijih napada u Evroligi

Kao što je već rečeno, Partizan je pre svega izgradio odbrambeni tim — namerno ili zbog dostupnosti na tržištu — što se vidi po brojkama prvih osam kola. To je takođe prikazano na sajtu „Hoopwise".

Prema statistici prvih osam utakmica (bez poslednje protiv Žalgirisa), Partizan ima najslabiji napad u Evroligi zajedno sa Baskonijom — rejting napada svega 108.1, isto koliko i Baskonija. Istina, Baskonija u eliti za sada ima samo jednu pobedu.

Igra Partizana uveliko zavisi od Carlika Jonesa, koji je već uspeo da postane MVP kola. Ipak, Carliku će vremenom biti potrebna pomoć, a Partizan se nada da će ona doći od poslednjeg pojačanja Reevesa ili od Thompsona, koji još traži svoju formu na najvišem nivou, uprkos nekoliko dobrih nastupa u ABA ligi.

Skoro svaki skautski izveštaj za tim koji igra protiv Partizana biće isti — zaustaviti Jonesa i pustiti ih da šutiraju. To se ogleda i u brojkama: Partizan je najslabiji tim po šutu za tri poena i procentu realizacije slobodnih bacanja. Jones donosi stabilnost na terenu i odličnu igru u pik-en-rolu, što znatno olakšava zadatak saigračima. Zanimljivo je da bez Jonesa na terenu četiri od pet poena Partizana dolaze iz asistencija. Međutim, rejting napada pada sa 110.6 na 103.2, što rečito govori o važnosti Carlika.

U poslednje dve utakmice ASVEL i Žalgiris su uspeli da ga zaustave, a napadačka produktivnost Partizana bila je znatno slabija, pa Carlik mora da nađe način da se nosi s odbranom usmerenom na njega, uprkos umoru.

Ono što Partizanu nedostaje u napadu nadoknađuje se odbranom

Iako su u napadu stvari klimave, Partizan to nadoknađuje odbranom, koja je glavni razlog četiri pobede u devet kola pred četiri utakmice u Beogradu. Crno-beli su se opredelili za odbranu predvođenu Alessandrom Pajolom i Lucom Vildozom. Zanimljivo je da je Vildoza presekao čak 18 lopti u prvih osam utakmica, a Pajola 11, što ih čini prvim i osmim po ukradenim loptama po posedu u Evroligi.

Bekovi Partizana su veoma agresivni, često im uspeva da preseku loptu ili je izbiju s leđa napadaču, čemu doprinosi prisustvo Kevarriusa Hayesa u reketu — jednog od najboljih zaštitnika obruča u Evropi. Hayes dominira u reketu, ispravljajući greške svojih bekova i omogućavajući im da budu agresivniji, znajući da ih neko pokriva. Na kraju krajeva, Hayesov blok na Chrisu Jonesu doneo je Partizanu produžetak u derbiju protiv Crvene zvezde, a potom i pobedu u najvažnijoj utakmici za navijače.

Zanimljivo je da kada su Pajola i Vildoza zajedno na terenu, rejting odbrane Partizana iznosi 96.5 na 100 poseda (što je rejting niži, to je bolji), i to su brojke koje nijedan tim ne može da održi tokom cele sezone.

Ako ne možeš da postigneš poene — šutiraj više

Još jedna zanimljiva statistika pronađena na sajtu „Hoopwise" jeste činjenica da Partizan, iako nije tim stvoren za šut, teži tome da ima više pokušaja od protivnika. Beogradski tim ne juri za ofanzivnim skokovima i jedan je od najslabijih u Evroligi u toj kategoriji. Umesto toga, oni se vraćaju nazad, usporavaju tempo i ne dozvoljavaju protivnicima da postižu poene iz brzih kontranapada. U tome su najbolji u celoj Evropi.

Tim Joana Penaroye pokušava potpuno da ubije tempo, uspori igru, tako da protivnici Partizana imaju tri poseda manje po utakmici nego u proseku protiv drugih protivnika. Primoravajući protivnike da gube lopte, Partizan teži tome da završi utakmice s većim brojem pokušaja prema košu, što bi nadoknadilo njihov niži procenat.

U svoje četiri pobede Partizan je uputio više od pet šuteva više od protivnika. U porazima je taj broj bio približno isti (Partizan i protivnik su imali sličan broj šuteva), pa je beogradski tim na kraju gubio te utakmice.

Igračka filozofija Partizana je jasna, i svi će moći da ih prouče i pripreme se za utakmice s njima. Međutim, kada dođe do primene toga na terenu, crno-beli lako mogu da iznenade svakoga svojom posvećenošću i odbranom.

Povezani članci