Šengelija izvan parketa

Košarka
Tornike Šengelija namerava da doprinosi košarci i izvan svoje profesionalne karijere.
N
Nikola Petrović
Autor
0 pregleda
4 min čitanja
Šengelija izvan parketa

Tornike Šengelija namerava da doprinosi košarci i izvan svoje profesionalne karijere. Krilni igrač Dubaija, koji je ranije nastupao za Barselonu, postao je strateški investitor i brend-ambasador kompanije Ball inn sa sedištem u Barseloni, dobivši aktivnu ulogu u odlukama koje se tiču košarke.

Kompanija je počela organizovanjem uličnih košarkaških događaja koji spajaju takmičenje sa muzikom, umetnošću i drugim elementima košarkaške kulture. U njenim daljim planovima je testiranje digitalne platforme za povezivanje igrača, organizatora i terena, kao i razvoj objekta sa košarkaškim terenima, zonama za trening i javnim prostorima.

Za Šengeliju ovaj projekat premošćuje jaz između ustaljene profesionalne igre u Evropi i mogućnosti za one koji žele da igraju, a da se ne pridruže klubu. Njegovo učešće takođe odražava vezu sa sportom koja je počela kod kuće i razvijala se na uličnim terenima.

„Nisam želeo da budem samo ambasador koji nešto promoviše. Želeo sam da učestvujem u donošenju odluka na košarkaškoj strani“, rekao je Šengelija. „Sa svojim iskustvom, znanjem i vezama u ovom sportu, verujem da moja mišljenja mogu pomoći Ball innu da raste što dalje i što brže“.

On smatra da snaga evropske profesionalne košarke nije uvek u skladu sa mogućnostima da se učestvuje u igri izvan nje.

„U Evropi su neki od najboljih trenera, igrača i klubova na svetu, pa je na profesionalnoj strani teško reći da nešto nedostaje. Ali na kulturnoj strani još uvek postoji jaz. U gradovima kao što je Barselona, voleo bih da vidim više mesta gde ljudi mogu da igraju, takmiče se, druže i osećaju se kao deo zajednice“.

Osnivač i CEO Michiel „Mike“ Puelinckx kaže da je polazna tačka bila dostupnost redovne košarke.

„Ceo razlog zbog kojeg smo pokrenuli Ball inn je stvaranje boljih mogućnosti za košarkaše amatere da se takmiče i pronalaze veze. Ako ne želite da se posvetite igri u klubu, pronaći kvalitetne utakmice, stabilnu konkurenciju i ljude za igru može biti iznenađujuće teško. Igrači ne gube interesovanje za košarku. U mnogim slučajevima igranje redovno jednostavno postaje previše teško. Želimo to da promenimo“.

Za Šengeliju je društvena strana igre tesno povezana sa njegovim sopstvenim detinjstvom.

„Košarka mi je u DNK. Oba moja roditelja su igrala, i upoznali su se igrajući košarku. Koliko se sećam, u rukama sam imao narandžastu loptu: kod kuće, na ulici, čak i kada sam je nosio u školu“.

Takođe se prisetio kako je tražio inspiraciju u mikstejpovima AND1, pre nego što je sam počeo da isprobava poteze.

„Kod kuće nisam imao kompjuter ni internet, pa kada bih imao malo novca, išao sam u internet kafe i gledao mikstejpove AND1. Pamtio sam poteze i isprobavao ih kada sam igrao, na ulici i u sali“.

To iskustvo ga je naučilo lekcijama koje prevazilaze individualne veštine.

„Ulična košarka te uči da budeš izdržljiv i čvrst, ali i kreativan i slobodan. Niko ne zaustavlja igru da bi ti nešto objasnio. Moraš sam da naučiš“.

Međutim, njegov savet mladim igračima fokusira se na pretvaranje tog entuzijazma u dosledan rad.

„Moraš da pređeš od sanjara do onoga koji dela. Sanjati je sjajno, ali treba napraviti plan i raditi na njemu“.

Prema Šengelijinim rečima, praćenje tog plana zahteva disciplinu, posebno kada početni entuzijazam splasne.

„Ljudi govore da treba voleti sport, biti motivisan i inspirisan, ali to su osećanja, a osećanja dolaze i odlaze. Na početku treba da se zaljubiš u igru, ali biće trenutaka kada si razočaran i nema motivacije. Uvek sam veoma jak u disciplini“.

Stvaranje mogućnosti za druge takođe je deo njegovog rada kao predsednika EuroLeague Players Association. Šengelija posmatra te napore kao investiciju u igrače koji će doći posle njegove generacije.

„Veći deo koristi neće biti za nas. Biće za sledeće generacije. Ali idemo punom parom, pokušavajući da izgradimo nešto posebno i važno za njih, i veoma sam ponosan na to“.

Puelinckx kaže da je upravo spremnost da se učestvuje, a ne samo da se projekat podrži, odredila njihovo partnerstvo.

„Toko nije želeo da bude samo ime na posteru, i upravo zato je on odgovarajući partner za nas. On unosi iskustvo, veze i pogled igrača u odluke koje donosimo na košarkaškoj strani“.

Povezani članci