
U ekskluzivnom intervjuu za Motorsport.com njegov otac Marko, bivši vozač i šef tima AKM Motorsport, govori o Kimijevom razvoju, njegovoj sposobnosti da se nosi sa pritiskom i o trenutku kada je shvatio da njegov sin može postati šampion sveta.
Motorsport.com: Marko, kako je to videti svog sina kao šampiona sveta?
Marko Antoneli: „Teško je reći. Čovek to zapravo ne shvata, jer je to nešto toliko veliko da deluje gotovo čudno. Borite se za titulu isto kao u svim onim borbama u kojima je on do sada učestvovao, i, iskreno, ne osećamo razliku. Još uvek nismo sasvim svesni da je reč o Formuli 1“.
Da li će svest doći u narednim danima?
MA: „Mislim da hoće. Danas je Kimi postao šampion sveta i svi počinju o tome da govore, ali ja još uvek nisam zaista shvatio šta je postigao. Pre samo nekoliko sati postojala je titula koju je trebalo osvojiti, i on se na nju pripremao sa istim stavom kao uvek. Svakoj trci pristupao je isto, trudeći se da svaki put učini maksimum mogućeg, ne gledajući u tabelu. Ne mislim da se danas nešto menja“.
Kako se nosite sa pritiskom i kako oslobađate napetost?
MA: „Postoji pritisak i postoji napetost. Napetost možete osloboditi i sa ljudima oko sebe. Kada treba da sednete u bolid, to nije toliko pritisak koliko napetost onoga koji želi da sve uradi kako treba. I sami ste se bavili trkanjem, pa znate šta to znači kada do trke ostane pola sata i počnete da razmišljate o tome da izađete na stazu i pokušate da pobedite. Sa pritiskom se nosite tako što se trudite da date 100% svaki put kada izađete na stazu, ne razmišljajući o konačnom rezultatu sezone“.
Tablica sa imenom Andrea Kimi Antoneli, Mercedes
U tih pola sata na startnoj rešetki o kojima ste govorili, Kimi često traži vas pogledom...
MA: „Često traži mene pogledom...“
Ponekad se čini da je dovoljan pogled između vas, bez potrebe da se bilo šta kaže.
MA: „Upravo tako. I prilično često ga pitam da li oseća napetost pred trku, i on priznaje da oseća. Kažem mu da je to pozitivno, jer pokreće adrenalin kako bi mogao da nastupi najbolje što ume.
Kimi u meni pomalo vidi mentora, pa zna da jednim pogledom može da nađe podršku i sigurnost. Zna da razumem šta oseća“.
Kimi može da pita tim o bilo čemu tehničkom, ali kada je reč o čoveku koji seda u kokpit, obraća se vama...
MA: „Da, jer, kao što sam ranije rekao, budući da sam i sam bio vozač, iako ne njegovog nivoa, razumem šta znači sesti u bolid. Bilo da se trkate u Formuli 1 ili u GT, vozači uvek sebi postavljaju ista pitanja. Pitaju se: 'A šta ako mi ne pođe za rukom? Šta će drugi da pomisle?'
To su misli koje neminovno padaju na pamet svakome ko se takmiči u automobilizmu ili u bilo kom takmičenju visokog nivoa, gde je rivalstvo intenzivno“.
I šta to znači za Kimija?
MA: „Kimi zna da ga razumem, i verovatno zato i traži mene. Pogled ili zagrljaj mogu da mu pruže onaj trenutak opuštanja koji pomaže da zadrži koncentraciju kada seda u bolid, kako bi pokazao rezultat“.
Ali danas je vaš sin postao šampion sveta Formule 1. Šta to znači za vas?
MA: „To znači sreću za njega, sreću za mene kao oca i sreću za sve nas kao porodicu koja ga je uvek pratila“.
Andrea Kimi Antoneli, Mercedes
Oseća se da je ovde reč o nečemu mnogo dubljem, ukorenjenom u vašoj sopstvenoj strasti prema trkanju. Postizali ste rezultate bez resursa za onu profesionalnu karijeru koju ste možda zasluživali. U Super Touringu borili ste se protiv fabričkih automobila na privatnoj tehnici, uključujući BMW M3 kojim ste sami upravljali sa AB Motorsportom. Šta za vas znači prenošenje štafete sa oca na sina? Da li Kimijev uspeh nadoknađuje ono što vi niste uspeli sami da postignete?
MA: „Pa, možda je to pomalo očigledan pogled. Moje iskustvo je, možda, i poslužilo. Iako sam bio prilično brz vozač, nikada se nisam našao na pravom mestu u pravo vreme“.
Na šta mislite?
MA: „Kada je moj sin počeo da se trka, plašio sam se da bi mogao da doživi nešto slično onome kroz šta sam ja prošao. To je bio moj strah, ali to se nije dogodilo, jer je Kimi uvek sve radio dobro i nalazio se u pravim okolnostima. Umeo je da iskoristi svoje mogućnosti.
I sada osećam ogromnu sreću, jer su se moji strahovi pokazali uzaludnim. Videte ga kako postiže ono što ja nisam uspeo daje mi dodatni osećaj zadovoljstva, ali onaj ko misli da želim da vidim sebe u njemu, vara se.
Ja sam imao svoj put, on ima svoj. Kimi je postigao uspeh jer je sve spojio, a mi smo kao porodica stvorili prave uslove za njega. Neke moje greške pokazale su se korisnim, jer ih on nije ponovio.
Dobro smo radili, stvorivši za njega prave uslove. Ne mislim da je imati iskustvo na koje se možete osloniti sitnica“.
Šta je Kimi nasledio od Marka, a šta od Veronike?
MA: „Veoma smo slični. Svi smo tvrdoglavi. Ne popuštamo ni za pedalj dok ne postignemo ono što smo zacrtali.
Postoji posvećenost radu. Otišao sam kući posle Kimijeve pobede u Ostinu, jer je moj tim u Mugelu vodio borbu za titulu, a obaveze treba ispunjavati.
To je vrednost koju sam preneo Kimiju, kao što ga je njegova majka podsticala da nastavi školovanje uprkos trkama“.
Andrea Kimi Antoneli, Mercedes
Da li ste ikada razmišljali da zatvorite svoj tim kako biste pratili šampiona sveta? Vaš osnovni posao je i dalje tim u GT i Formuli 4?
MA: „Upravo tako. Da bih ga pratio, moram da delim svoje vreme i ulažem dodatne napore kako bih vodio svoj posao i istovremeno bio uz njega.
Ali to što je on u Formuli 1 ne znači da su se moj život ili život Veronike promenili. Ostali smo tačno isti ljudi kakvi smo oduvek bili“.
Verovatno nije lako ostati svoj u sredini toliko otvorenoj za medije kao što je Formula 1?
MA: „Naravno, ali pošto nisam projektovao na njega ono što sam sam želeo da postanem, idemo dva odvojena, paralelna puta.
Moja vozačka karijera završila se u određenom trenutku, a njegova nastavlja da se razvija, i on postiže rezultate koje je zaslužio.
Zato se moj život ne menja, i nisam želeo da ga mešam sa njegovim. Kao otac osećam da mi je dužnost da pomognem sinu, ali ne želim da se mešam u njegov put i zadržavam svoje sopstvene strasti.
Ono što Kimi ima više od mene, i možda više od Veronike, jeste sposobnost da gleda napred kada rešava situacije“.
Možete li da objasnite?
MA: „Tokom ovih godina upoznali smo ga i pomalo se prilagodili njegovom karakteru.
On nikada ne brine o stvarima pre nego što se dogode. Nikada ne gleda na stvari negativno i, čak i kada nešto ne pođe za rukom, traži rešenje da to ispravi.
To je divna osobina koju je razvio, dok sam ja bio definitivno emotivniji.
Drugo što me zaista impresionira jeste njegova sposobnost da zadrži koncentraciju“.
Andrea Kimi Antoneli, Mercedes
U tom pogledu postoji sličnost sa njegovim idolom Ajrtonom Senom, koji je tražio savršenstvo u svemu što je radio...
MA: „Kimi poseduje sposobnost da se ogradi od sveta. I, možda, pomalo toga je uzeo od mene.
Kada sam se trkao i nisam imao novca, pripremao sam automobile klijenata, ali u određenom trenutku imao sam sposobnost da isključim sve i mislim samo o tome da moram da vozim i, možda, pokušam da pobedim.
Ali moj sin uvek može da nađe prave reči čak i u najnegativnijim situacijama, i nikada ne pada duhom.
On ne pada na dno da bi se posle ponovo dizao. Uvek uspeva da zadrži svoj nivo i nastavi da se trudi da se poboljša“.
Obično, kada talentovan mladić dođe u Formulu 1, iskusni vozači mu zagorčavaju život. Međutim, Kimi nije nailazio na posebno grubo postupanje od strane takvih kao što su Verstappen i Hamilton. Postoji li razlog za to?
MA: „To je pitanje koje morate da postavite njima.
Mislim da je pokazao veliko poštovanje prema šampionima, i video je da je to poštovanje uzajamno.
Ne treba igrati prljave trikove. Sportska čestitost je važna u konkurentskoj sredini, i to je vrednost koju on nosi sa sobom.
Naravno, ako moraju da idu točak uz točak, nijedan od njih ne popušta, jer sigurno neće olakšati jedan drugome život. Ali uvek ima mnogo čestitosti“.
Na nekim trkama ne odsedate u hotelima, već putujete kamperima. U Monci ste stajali na zatvorenom području kompanije u Bjasonu, pored staze, zajedno sa kamperima Verstappena i Hamiltona. Gotovo kao mali kamp. Ljudi zamišljaju vozače Formule 1 kako žive u najluksuznijim hotelima, ali stvarnost je drugačija?
MA: „Ne, ne. Trudimo se da stajemo na prilično osamljena mesta kada smo sa kamperima“.
Koliko često se to dešava tokom godine?
MA: „Sa Maksom se to dešava svaki put kada odlučimo da ostanemo u kamperu. Ali vrlo često to biva i sa Luisom, i sa drugima.
Vidimo se, ćaskamo, a onda svako ide svojim putem“.
Luis Hamilton, Ferrari, Maks Verstappen, Red Bull Racing, Andrea Kimi Antoneli, Mercedes
Kažu da kuvate za sve. Vaša pasta je čuvena...
MA: „Ne, ne za baš sve! Ali recimo, s vremena na vreme postoji prilika.
Nikada nismo uspeli da zaista večeramo sa Luisom, jer je on uvek veoma zauzet sponzorima i sličnim stvarima, ali istina je da ponekad imamo goste, kao što su Stefano Domenikali i Flavio Bjatore.
Ali želim da naglasim da je restoran Antoneli jednostavan: malo paste, pileća prsa i salata, ništa više.
Ja donosim sve od kuće, a onda odigramo nekoliko partija karata. Sve je vrlo jednostavno“.
To je svakako daleko od mondenog načina života koji ljudi povezuju sa padokom F1...
MA: „Nas to ne zanima. Ne priređujemo žurke, samo večere sa prijateljima, da uživamo u društvu jedni drugih.
To se ni po čemu ne razlikuje od vremena kada smo se trkali u Italian Touring Car Championship. Ovo više nisu turing automobili, ovo je Formula 1“.
Da li biste mogli da okupite Maksa i Luisa za istim stolom u kamperu Antoneli?
MA: „Luis ima nešto više dijetetskih ograničenja [on je vegan], pa je to malo komplikovanije


